Ateistički Jasenovac

Ateizam znači bezboštvo, dakle odgajanje bez Boga. Tvrde da je to izraz napretka. Iz iskustva najnovijih događanja znamo da se bez Boga i protiv Boga ne odgaja plemenite ljude, a vrlo često se odgaja takve koji su stvorili Oswiecim.”

Tako stoji u izdvojenom okviru na trideset devetoj stranici udžbenika katoličkog vjeronauka za osme razrede osnovne škole “S Kristom u život” u izdanju Kršćanske sadašnjosti, na koji je ovih dana na društvenim mrežama upozorila jedna zabrinuta majka. U poglavlju “Ateizam i vjerska ravnodušnost”, autori udžbenika - uz svesrdnu zakonsku, moralnu i financijsku ispomoć sekularne Države, sekularne Vlade i resornog sekularnog Ministarstva – uče našu djecu i kako su ateisti “bezumnici”, i kako se ateizam valja “suzbiti” kao “neprihvatljiv”, i kako se ateizmom Bog niječe “u ime čovjeka i njegovih vrijednosti”, a ljudi postaju ateisti kad se “previše zanose znanjem”.

Kakve veze, međutim, s ateizmom ima Oswiecim, stari trgovački gradić u Malopoljskom vojvodstvu na jugu Poljske?

Klinci, pripazite

Autori, vidjet ćemo, ne znaju mnogo, ali znaju barem jedno: znaju o čemu govore kad kažu kako se ne valja “previše zanositi znanjem”. Da znaju još ponešto, znali bi valjda i da Oswiecim nisu stvorili ateisti, naprotiv: taj gradić su iz ranosrednjovjekovnog kaštela stvorili upravo kršćani, pače katolici, prije devet stotina godina, u vrijeme svetog Otta Bamberškog, misionara što je lijep komad slavenski paganske Pomeranije preveo u danas upravo hrvatski katoličku Poljsku. Zašto onda naši vjeroučitelji kažu da “ateizam odgaja takve koji su stvorili Oswiecim”?

Nesretni je Oswiecim, naime, mnogo poznatiji po transkripciji kojom su ga bilježili njemački trgovci u srednjem vijeku, nazivajući ga Auswintz, odnosno – Auschwitz.

Zašto, međutim, najstrašniji koncentracijski logor nacističke njemačke pišu na poljskom, kao Oswiecim, dakle imenom kojim se u Hitlerovom Reichu nikad nije zvao? Iz neobrazovanosti – jer znanje vodi u ateizam – ili čiste, destilirane gluposti? Ili možda njemačkom logoru, nazivajući ga poljskim Oswiecimom, autori udžbenika zatiru trag? U tome, naime - u zatiranju tragova zločinu - hrvatski su vjeroučitelji jako dobri.

Klinci, jasno, pojma nemaju što je Oswiecim. Zahvaljujući osebujnom hrvatskom obrazovnom sustavu i katoličkom revizionizmu – eno upravo Glas Koncila već godinama sustavno negira Holokaust - slabo znaju i što je Auschwitz. Što će dakle reći vjeroučitelji kad ih učenici na satu, obrađujući lekciju “Ateizam i vjerska ravnodušnost”, budu pitali što je to Oswiecim?

Po udžbeniku “S Kristom u život”, po planu dakle i programu odobrenom i financiranom od strane Države, vjeroučitelji će im reći da je to koncentracijski logor kojega su osnovali ateisti. Ima li još pitanja? Nema. Čak i djeca u osmom razredu osnovne škole znaju da su u logorima koje su otvarali ateisti morali biti ubijani vjernici.

Svašta se do sad o nacizmu čulo i naučilo u hrvatskim školama i akademskim ustanovama, ali teorija da su koncentracijske logore stvorili ateisti nešto je posve novo.

Autori udžbenika mogli su, na primjer, napisati kako ateizam “vrlo često odgaja takve koji su stvorili” komunističke gulage: ako ništa drugo, Staljinov je Sovjetski Savez bio malo ateističkiji od Hitlerova Trećeg Reicha. Najzad, baš svi glavari nacističke partije i arhitekti “konačnog rješenja” židovskog pitanja, od Hitlera do Himmlera, bili su odgajani u smjernim katoličkim obiteljima: sâm Hitler, iako mu je otac bio skeptik, čak je i pjevao u crkvenom zboru i sanjao da će biti svećenik.

Prihvatimo li čak i da je kasnije postao ateist – a nije, već tupa teutonska okultistička baba-gatara iz noćnog programa RTL-a – pa kao ateist “stvorio” Auschwitz, ispada da su u Njemačkoj u Boga vjerovali samo Židovi i komunisti. Osim ukoliko dopustimo da je logor u Auschwitzu “stvorio” njemački i europski antisemitizam.

Njemački i europski antisemitizam čitav je pak izronio iz kršćanstva: smije li se onda reći kako Crkva “odgaja takve koji su stvorili Auschwitz”? Logikom hrvatskih vjeroučitelja smije.

Naši vjeroučitelji, međutim, za primjer strašnih posljedica odgoja bez Boga ne navode gulage, već upravo Auschwitz, besramno tako zloupotrebljavajući politički korektnu i društveno prihvatljivu metaforu zla kako bi veličanstveno obrnuli tezu i najstrašniji zločin u cjelokupnoj povijesti čovječanstva pripisali “odgoju bez Boga”, kozmički pokvareno zazivajući šest milijuna pobijenih Židova za svjedoke u svom inkvizitorskom procesu protiv ateizma.

Djeco, pročitajte

Zašto onda autori udžbenika nisu napisali i kako ateizam “vrlo često odgaja takve koji su stvorili”, recimo, Jasenovac? Osim što su ga “stvorili” i formalno isti “takvi koji su stvorili Oswiecim”, Jasenovac je Hrvatima kudikamo osobnije “iskustvo najnovijih događanja”, a učenicima hrvatskih osnovnih škola i poprilično bliži od Oswiecima. Najzad, objasnili bi vjeroučitelji, Jasenovac su i sami Nijemci zvali Auschwitz des Balkans, “balkanski Auschwitz”.

Samo što bi tada, jebiga, djeci morali objasniti a) kako su točno “takvi koji su stvorili” Jasenovac bili odgojeni uz Boga, dakle u “plemenite ljude”, ili pak b) kako su to točno ustaše kao šegrti Holokausta bili ateisti. A onda bi morali objasniti i c) zašto ih je Crkva blagoslivljala u ime Boga, i zašto su “takvi koji su stvorili“ Jasenovac - istrijebljujući u njemu Srbe i Židove - polagali prisegu zaklinjući se Bogom Svemogućim nad pištoljem, kamom i Raspetim Kristom.

Vjeroučitelji na plaći hrvatske države to, međutim, neće učiti hrvatsku djecu. Opasno je – naučili smo danas - kad djeca uče i znaju. Ljudi postaju ateisti kad se “previše zanose znanjem”.

Povezano