Narodni ustanak Tuzla, 6. februar 2014.

Danas sam svašta nešto naučila

Jer da se razumijemo, nikome od nas dostojanstvenih i smirenih nikada ne bi vlade nudile razgovor, nikada i nisu. Nisu slušali penzionere, radnike, porodilje, studente, cukeće zaštitnike i bebeće borce naoružane transparentima i pištaljkama. Reagovali su na nasilje.

Danas sam svašta nešto naučila. Doduše, ne i da pišem kratke statuse pa neka čita ko mora! Npr. naučila da ja ne znam da se bijem i danas su se tukli za mene. I danas su ih, ljude, tukli za mene. Ja sam mogla da skakućem i pištim i urlam, ali ja ne znam da bacam kamenice tako da pogode cilj. Ne znam čak ni gdje bih našla kamen na cesti! Ja ne znam kako se orjentišeš u oblaku dima i kako raspoređuješ svoje. Ja čak ne znam ni da se sklonim čovjeku koji bježi od policije! A i policiji znam samo da pričam i ne bih mogla nikog od njih udariti, iako znam da štite one zbog kojih bi nam djeca mogla ostati i bez doktora i bez škola, a roditelje nam drži samo to što ako poumiru, odoše penzije kojima hrane svoju odraslu djecu. Nisam sigurna ni da želim sve to naučiti, ali me sramota što su za mene morali da se tuku i da ih tuku. Sramota me što me strah, a njih, više od 20 godina mlađe, nije.

Nije da nisu guštali u tome, da se razumijemo, i nije baš da su to činili citirajući moje omiljene borce za slobodu i filozofe i nije da sam uvjerena da su nam politički registri ušimani! Ali to ne mijenja činjenicu da se oni tuku i bivaju istučeni a ja hairujem ili bar po prvi put imam nadu da ću hairovati, jer su se ove besramne političke elite po prvi put prepale, a to je početak.

Jer da se razumijemo, nikome od nas dostojanstvenih i smirenih nikada ne bi vlade nudile razgovor, nikada i nisu. Nisu slušali penzionere, radnike, porodilje, studente, cukeće zaštitnike i bebeće borce naoružane transparentima i pištaljkama. Reagovali su na nasilje. U politici obično dva i dva nisu četiri, ali bojim se da ima izuzetaka, ovo je jedan od njih – svi koji se zgražate izvolite razmisliti koju su to poruku nama vlasti slale iz protesta u protest, sve do dana današnjeg. A je li prijatan pogled na kapuljače i čarape? Nije, estetičari se mole da ostanu kod kuća. A jesu li oni upoznati s pravima građana? Kako da ne, sve certifikat do certifikata, iz demokratije i ljudskih prava. A ideološki osviješteni? Kako da ne i to, čuli su da je dedo, a možda i pradedo, nekad radio i bio neki radnički savjet. Izvinjavam se osjetljivima, ali niko im ne brani da našu časnu borbu nastave pisanjem projekata o podizanju svijesti. Ili koji polisi, engr menadžment, okjupejšnl terapi po školama. Samo nemojte misliti da vaši toliko prizivani 'agenti društvene transformacije' moraju doći sa seminara za lidere u sakotićima ili eventualno, ako baš mora, s Lennonovim stihovima na usnama.

Povezano