No TAV

Svi smo mi teroristi

Stanovnici jedne alpske doline suprotstavili su se korumpiranoj vlasti i razvojnoj ideji koji dominira Italijom. Ujedinjeni u građansku inicijativu suočavaju se s policijskim nasiljem, tužbama od stotina tisuća eura, vrlo ozbiljnim optužnicama za terorizam, ali solidarno plaćaju kazne, uzimaju vlast u svoje ruke gradićima doline preko građanskih lista i razvijaju svoj sustav solidarne ekonomije. Upoznajte dolinu Susa.

Prije nekoliko dana počelo je suđenje četvero Talijana koji su optuženi za terorizam i prijeti im trideset godina zatvora. Oni su pripadnici lokalne zajednice koja se već više od dva desetljeća bori protiv vizije razvoja koja im je nametnuta, lokalne zajednice koju je svaka talijanska vlast posljednje desetljeće pokušala prikazati kao zaostale "kočničare razvoja". Nije riječ o nekom nama dalekom kutu svijeta, već o lokalnim zajednicama sa sjevera Italije, iz doline Susa poviše Torina. Njihova priča jasno pokazuje da su prava na odlučivanje o svom okolišu, prava na prosvjed i slična prava koja su u Europi navodno garantirana nizom konvencija kao što je primjerice Aarhuška konvencija, zapravo ne znače ništa kada se suoče s dovoljno jakom mašinerijom koja gura neki redovito megalomanski projekt. Međutim, ovo priča nije samo tragedija, slično kao i priča o Rosia Montani koju smo vam nedavno ispričali, i ova priča govori o rađanju zajednice, ali i o solidarnosti, te rađanju ideje nove ekonomije. I ova je priča, kao ona u rumunjskoj Rosia Montani, prerasla okvire jedne alpske doline i postala simbol borbe protiv korupcije u svojoj zemlji.

Dio aktivista iz građanske inicijative No TAV (TAV = Treno ad Alta Velocità/ Ultrabrzi vlak) upoznali smo u rumunjskoj Rosia Montani gdje je prije dva tjedna održan 4. Europski forum protiv velikih nepotrebnih infrastrukturnih projekata. Upravo jedan takav je predmet dugogodišnje borbe ove građanske inicijative, a vezana je uz željeznice, na prvi pogled nešto što bi ekologisti podržali. Naime, dolinom Susa u talijanskom Alpama planiran je prolazak nove linije ultrabrze željeznice, 220 kilometarska pruga koja bi povezivala talijanski Torino s francuskim Lyonom, a u Susi bi izlazio 57 kilometara dug tunel koji bi se prokopao ispod alpskih vrhunaca. Sam tunel financirale bi talijanska i francuska vlada uz pomoć europskih fondova, a procjene troškova variraju između deset i dvadeset milijardi eura.

Međutim, takozvani ultrabrzi vlakovi nisu ono što su vlakovi nekad bili, isto kao što rudarenje nema više veze s rudnicima. Tako ovi vlakovi povezuju samo velike centre s velikim centrima, isključuju sve male sredine usput a upravo njihov krajolik presijecaju na način na koji to čini i primjerice, autocesta. Što se tiče željeznice kao ekološkog prijevoza, u ovom slučaju bi sve dobrobiti poništio tunel jer je utrošak energije za cirkuliranje i hlađenje zraka u 57 kilometarskom tunelu ogroman.

"Zasad dozvolu imaju samo za istražni tunel. Za pravi tunel dužine 57 kilometara nije još izdano odobrenje za glavni projekt. Većinu ljudi naziv brze željezničke linije dovodi u zabludu pa misle da je riječ o putničkom prometu, ali ovaj bi se tunel gradio samo za teretni pomet. S francuske strane Alpa bi bio ulaz i izlaz u dolinu Susa gdje bi se promet iz tunela usmjeravao na postojeću željezničku prugu. To je zapravo rezultat kompromisa iz 2005. kada se odustalo od putničkog prometa i kako bi primirili prigovore o enormnoj skupoći projekta, pretvorili su ga u projekt u fazama. Međunarodni dio koji je najskuplji je tako prva faza, a potom će se razmišljati dalje. Ovo razbijanje u faze čini osobito teškim procijeniti utjecaj na okoliš. Primjerice, u jednom gradu faza tri ima utjecaj na okoliš kao i faza dva, ali ako se ne gledaju u isto vrijeme ne vidi se kompletni utjecaj. I okolišna dozvola za istražni tunel je sumnjiva jer je zapravo izdana za drugu lokaciju. Mi smo podigli tužbu zbog toga, ali podižemo mnoge tužbe i često ne uspijemo", pojašnjava Lisa Ariemma, jedna od aktivistica građanske inicijative No TAV.

Iz inicijative smatraju kako gradnja ovakvog tunela donosi brojne zdravstvene rizike za stanovnike doline. Naime, dio planine kroz koju će se kopati u sebi sadrži azbest i uran te s obzirom da je riječ o vjetrovitoj dolini, nitko ne može osigurati da uklanjanje tona kamena ne uzrokuje prašinu koja će letjeti okolo. Potrebno je da udahnete samo male količine azbesta da biste dobili ozbiljnu bolest pluća, što priznaju i službene studije za projekt u kojima se predviđa porast kardiovaskularnih bolesti od 10 do 20 posto.

"Drugo pitanje je voda. Neka sela će izgubiti vodu, a sam projekt kaže da ćemo izgubiti ekvivalent vode za grad od milijun stanovnika. Također, projekt predviđa izvlaštenje privatnih vlasnike zemlje kao i porast kamionskog prometa. Kako je u našoj dolini ostao samo turizam, pretvaranje doline u veliko gradilište ozbiljno bi ugrozilo jedinu ekonomsku opciju koja nam je ostala, a infrastrukturna potreba da se napravi još jedna željeznička linija uopće ne postoji. Dolinom već prolazi željeznička linija koja povezuje Torino s Parizom i njom već vozi i francuski vlak velike brzine, a postoji i autocesta. Postojeća željeznička linija je modernizirana za sve vrste tereta, a sada radi sa samo 30 posto kapaciteta, jer nema više interesa. Činjenica je da ne postoji nijedna isplativa high speed teretna linija u svijetu, a jedine putničke high speed linije koje zarađuju su one u Japanu", ističe Ariemma.

Više od dvadeset godina otpora ovom projektu kulminira zadnjih nekoliko godina kada su se građani i aktivisti suočili s pritiscima koji nikako ne spadaju u priču o demokraciji, pravima građana na odlučivanje o okolišu i pravu na miran prosvjed, a optužba za terorizam s kojom smo započeli ovaj tekst je samo jedna od njih.

U strogo čuvanom zatvoru pod optužbom za terorizam od prosinca se nalaze Mattia Zanotti, Claudio Alberto, Nicholas Blasi i Klara Zenobi. Netko je zapalio kompresor tvrtke koja gradi istražni tunel, policija je izdvojila ovu četvorku i sada im prijeti dugogodišnji zatvor po talijanskom Kaznenom zakonu iz 2005. koji je opasno proširio definiciju terorizma pa se sada skoro svaka aktivistička djelatnost može proglasiti terorizmom ukoliko to vlast odluči.

"Ne znamo tko je to ustvari učinio, ali nitko nije ozlijeđen niti je ijedna osoba bila u opasnosti, a četvero ljudi se nalazi u vrlo strogom zatvoru, u posjetu im može sama najuža obitelj. Izloženi smo i raznim drugim pritiscima. Na prosvjedima policija redovito koristi plin suzavac što nije dozvoljeno po međunarodnim konvencijama", opisuje Ariemma.

Nastavak suđenja zakazan je za 6. lipnja. Iako je talijanski Vrhovni sud doveo u pitanje upotrebu riječi terorizam, optuženi se i dalje nalaze u najstrožem zatvoru.

Građane je pokušala obeshrabriti i kompanija koja izvodi radove na istražnom tunelu, LTF (Lyon Turin Ferroviaire - tvrtka koju su zajednički osnovale talijanske i francuske željeznice), podizanjem privatne tužbe protiv troje istaknutijih članova inicijative, koji su sudjelovali u blokadi ceste koju je policija dopustila. Iako su prosvjedovale tisuće ljudi kompanija je izdvojila i tužila Alberta Perina, bivšeg bankara i aktivista inicijative No TAV, Loredanu Bellone, gradonačelnicu San Didera, jednog od gradića u Susi te zamjenika gradonačelnice Georgea Vaira. Talijanski su ih sudovi proglasili krivim i naložili im plaćanje visoke odštete i pravih troškova, ukupno 215 tisuća eura.

"To je bila nova taktika. Mi ćemo se žaliti, ali po talijanskom zakonu morate platiti ili dokazati da možete platiti prije žalbe. Međutim, pokrenuli smo akciju skupljanja novca i u vrlo kratkom roku od svega dva tjedna skupili smo više od 300 tisuća eura. To je pokazalo kako inicijativa uživa veliku potporu talijanske ali i međunarodne javnosti. Iako nemamo nikakvu potporu talijanskih medija koji su uglavnom pod korporativnim utjecajima, nas unutar inicijative nisu još uspjeli podijeliti što vlast i mediji stalno pokušavaju", ističe Ariemma.

Inače, na ove nedjelje održanim izborima za Europski parlament gradići u dolini Susa su premoćno glasali za "Pet zvjezdica" i Beppa Grilla, jedinu stranku na nacionalnoj razini koja se javno usprotivila gradnji tunela u dolini Susa, što sigurno nije slučajnost.

"Ne, mi nismo bili aktivisti prije ovog projekta. Ovaj je pokret toliko heterogen što ga čini vrlo zanimljivim, uključuje i najmlađe i najstarije, i ljude iz svih ekonomskih klasa", kaže Ariemma.

Na lokalnim izborima građanske liste sastavljene od No TAV-ovaca su sve uspješnije. U drugom po redu gradu po veličini u doloni, Avigliani, na lokalnim izborima 2012. godine bivša stranka Silvija Berlusconija i Demokratska stranka formirale su svojevrsnu verziju Dubrovačkog dogovora protiv aktivističke liste, ali nisu uspjeli poraziti listu građanske inicijative koja je na tim izborima preuzela vlast.

"Ovo je vrlo horizontalni i demokratski pokret. Redovito organiziramo plenume koji traju satima i iz njih su se izrodile brojne nove ideje i razmišljanja koja nadmašaju pitanje samog projekta TAV. Organizirali smo brojne odbore na različite teme. Tako ja sudjelujem u odborima za međunarodnu suradnju i pisanje. Imamo čak i katolički odbor koji svaki dan ide na mjesto planirane gradnje i mole, svaki dan to rade. Rezultati su i kulturni festival, te zadruga Terra Nativa koja preuzima zemlju koja leži neiskorištena, sade organsku hranu i lokalno prodaju organske proizvode. Nastala je i Etinomia, poslovno udruženje koje promiče etičnu ekonomiju. U dolini se zapravo dogodila kulturna renesansa", kaže Ariemma.

Jedan od trenutaka koji će sigurno ostati zapamćen iz ove borbe je zauzimanje malog dijela zemljišta koje se nalazi uz planirano gradilište. Aktivisti su tamo duže vremena kampirali proglasivši zonu slobodnom republikom, Libera Repubblica della Maddalena. Iako je republika nasilno evakuirana u lipnju 2011. godine, događaj je imao bitnu ulogu u širem pokretu za zajednička i javna dobra (bene comune) koji se razgranao na raznim područjima u Italiji, od primjerice pitanja kulture do nacionalnog referenduma o vodoopskrbi na kojem su građani i građanke Italije poslali jasnu poruku da odbijaju privatizaciju vode.

Ugledni talijanski profesor prava i teoretičar pokreta Ugo Mattei u tekstu, koji su na hrvatski preveli iz Pravo na grad, piše kako su se upravo nakon referenduma o vodi "zajednička dobra" javila kao mobilizacijski subjektivitet koji je sposoban obraniti dolinu Susa.

"U danima te republike, na velikoj skupštini, ideja No TAV-a javila se kao pokret za zajednička dobra koji će se oduprijeti istoj onoj logici ekonomske i političke koncentracije i centralizacije koju je pokret za vodu doveo u pitanje. Tijekom više od mjesec dana u lipnju 2011. na tom je području cvala komunitarna ekonomija zasnovana na darivanju i suradnji, sve dok je nisu brutalno uklonile policijske snage, vojska koja je primjenjivala ratnu opremu te čak i veterani iz nedavnog rata u Afganistanu", piše Mattei.

Pokret koji izaziva ovako nasilnu rekaciju vlasti u Italiji, izgrađen je na protivljenju gradnji tunela u Susi, ali riječ je i s ove strane o široj europskoj priči. Planova za gradnje željezničke linije velike brzine ima još mnoštvo po Europi. Tako je ovaj tunel u Susi dio TEN-T (Transeuropske transportne mreže) koja je trebala spojiti Lisabon s Kievom. I Lisabon i Kiev su se, međutim, povukli iz projekta te je ostala dionica od Španjolske do Mađarske. Aktivisti iz Suse smatraju kako je upitna isplativost cijelog projekta, a ne samo njihove dionice, jer su glavne luke na liniji sjever - jug, od  Genove do Hamburga, a ne zapad-istok.

I u drugim zemljama postoje grupe koje se protive raznim projektima ultrabrze željeznice. U samoj se Italiji inicijativa No TAV Firenza protivi 7,5 kilometara dugom tunelu koji se počeo kopati ispod same UNESCO-m zaštićene jezgre Firenze kao dio brze linije između Bologne i Rima. Svaka sličnost s Dubrovnikom nije slučajna.

"Nažalost, pokret u Firenzi nije tako razgranat kao onaj u dolini Susa. Iako je ovo tako veliko pitanje da bi cijeli grad trebao biti na nogama, mnogi građani ni ne znaju za njega. Mediji o svemu šute iako je više desetaka zaštićenih zgrada direktno ugroženo kao i gradske podzemne vode", kaže Tiziano Cardosi iz inicijative No TAV Firenza.

Gradnja u Firenzi zasad je stopirana prošlogodišnjom odlukom talijanskog suda zbog provođenja istrage oko niza političkih i financijskih optužbi, od sumnje na korištenje loših materijala u gradnji, ilegalno odlaganje otpada, do korupcije i moguće povezanosti s mafijom.

Stanovnici Suse uvjereni su kako bi se slične stvari pronašle i u projektu u njihovoj dolini, ali nijedna talijanska vlast u posljednjih dvadeset godina nije pokazala interes za mišljenje stanovnike Suse te su sve podržavale ovaj projekt. Međutim, u Rosia Montani je jedan tamošnji farmer rekao "zajednica je naučila razmišljati", a čini se da se upravo to dogodilo i zajednici u dolini Susa.

Izvor: 

Povezano