Pinoče ne ostavlja ravnodušnim Čileanke i Čileance ni posle svoje smrti. Smeša radosti i gneva izlila se na ulice Santijaga nakon što je lipsao 91-godišnji diktator. Sve se ubrzo pretvorilo u oštar sukob sa policijom. Povređena su 23 policajaca među kojima i njihov glavni kapetan, dok je, sa druge strane, uhapšen veliki broj demonstanata.
Pinoče je bio na čelu vojnog puča kojim je 11. septembra 1973. zbačena demokratski izabrana marksistička vlada Salvadora Aljendea. Njegovo ratno vazduhoplovstvo je bombardovalo predsedničku palatu a Aljende je izvršio samoubistvo upucavši se iz kalašnjkova koji je dobio na poklon od Fidela Kastra. Svoje političke protivnike Pinoče je zatvorio, mučio, ubijao na glavnom fudbalskom stadionu u Santijagu. Mnogi su nestali, pobegli iz zemlje. Sudeći po čileanskoj vladi, najmanje 3.197 ljudi je ubijeno iz političkih razloga tokom Pinočeove vladavine. Prirodu njegove vladavine najbolje opisuju reči samog Pinočea: "U ovoj zemlji ni list se ne zanjiše a da ga ja ne pomerim."
CIA je mesecima radila na destabilizaciji Aljendeove vlade, uključujući i finansiranje štrajka kamiondžija kojim je bila paralisana čitava zemlja.
Odmah po dolasku na vlast, Pinočeovi vojnicu su započeli masovna hapšenja levičara/ki i odvodili ih na Nacionalni stadion koji je ubrzo prerastao u kazneni centar. Ostale levičare su pokupili odredi smrti da bi ih potom "Karavanom smrti" prebacili u pustinju Atakama, pobili ih i pokopali u neobeleženim grobnicama.
Pinoče je raspustio Kongres, zabranio političke aktivnosti i ugušio proteste. Razlog smtri preko 1.000 žrtava ostao je nerazjašnjen, hiljade ljudi je uhapšeno, mučeno, ubijeno, naterano na egzil.
Međutim, matori dikator je do svoje smrti ostao nepokolebljiv, zao i bezosećajan do srži. 2004. na jednoj TV iz Majamanija, SAD, u emisiji na španskom jeziku Pinoče je rekao: "Sebe vidim kao dobrog anđela."
Svesni besa čileanskog naroda, članovi Pinočeove porodice su se opredelili za kremaciju jer se boje da će njegov grob biti uništen.
Kontrapunkt, 12. decembar 2006.