Mornar koji ljubi, ili "Selektivno slepilo silovateljske kulture"

„Nije bio moj izbor da se poljubimo. On je samo došao i zgrabio me. Nisam ga ni vidjela kako dolazi i prije nego li sam se uopće snašla, bila sam u čvrstom zagrljaju. Bio je doista snažan, i nisam ga ja poljubila, nego on mene.“

Većini nas poznata je fotografija, uslikana 1945. na Time Squareu povodom obilježavanja V-J dana (Victory over/in Japan Day), koja je postala ikonom američke povijesti simbolizirajući slavlje povodom završetka II. Svjetskog rata.

Dugo je vremena identitet slikanog para bio misterij, no ove godine su povjesničari konačno potvrdili da je žena na fotografiji, tada zubna tehničarka Greta Zimmer Friedman, a muškarac, mornar George Mendonsa. Zajedno s njihovim identitetima, otkrivena je i priča o strastvenom poljupcu.

Iako je prizor svakako romantičan te se dugo smatralo kako su muškarac i žena na slici bili u vezi, istina je posve drugačija. Greta i George se tada nisu uopće poznavali, a u vrijeme poljupca, George je bio pijan, te ju je s istim i iznenadio.

„Nije bio moj izbor da se poljubimo. On je samo došao i zgrabio me. Nisam ga ni vidjela kako dolazi i prije nego li sam se uopće snašla, bila sam u čvrstom zagrljaju. Bio je doista snažan, i nisam ga ja poljubila, nego on mene.“, prisjeća se Greta.

Unatoč tome što Greta nije pristala na poljubac i što bi se to, po današnjim standardima, smatralo seksualnim napadom, većina i dalje romantizira tu fotografiju.

Na neki način je to i jasno, slavio se kraj rata, a taj je dan euforija prožela cijelu naciju. Dugo je fotografija predstavljala upravo te osjećaje neobuzdanog veselja te je kao takva postala važan dio američke povijesti. No, neugodna istina je da slika ne prikazuje strast, ljubav i sreću, nego seksualno zlostavljanje.

Muškarac na slici je mornar koji je riskirao život za domovinu, sigurno je osjećao olakšanje i uzbuđenje što je ratu kraj, sigurno su okolnosti za poljubac bile jedinstvene? Da, on je imao svako pravo slaviti i biti sretan, međutim to se pravo ne odnosi na tuđe tijelo.

Nespremnost da se taj problem prepozna, ne iznenađuje već samo potvrđuje da se nalazimo u kulturi koja i dalje ne shvaća da je ženino tijelo samo njezino, da se ne smije „koristiti“ bez njezinog pristanka, te da je puno lakše progledati kroz prste i zanemariti ženine osjećaje. Što je jača struktura moći iza muškarca, teže joj se suprotstavljati. No, ako se želimo istinski boriti protiv nasilja nad ženama, i srušiti kulturu silovanja, moramo jasno reći da bilo kakav seksualni čin bez pristanka žene (ili muškarca!), nikako nije dopustiv niti opravdan. [A.L.]

Izvor: voxfeminae.net

Originalni (i neznatno dopunjeni) članak: Crates and Ribbons...

Povezano