Njecovo kotrljajuće kazalište apsurda

Zagrebački panker Njen Hranjec, koji je nedavno na Savskoj 77 15 sati i 15 minuta čitao Zagorkin roman "Tajna krvavog mosta" zbog, kako je naveo, istraživanja na temu "Hoće li prije završiti taj prokleti rat ili ću ja na glas pročitati cijeli roman?", juče je presreo šatoraše, a sa sobom je nosio natpis "Kotrljajuće kazalište apsurda 2015".

Umjesto da isključivo kritiziram po facebooku, danas sam pak napravio akciju naziva 'Kotrljajuće kazalište apsurda', na koju sam krenuo svojim poni biciklom, pizza kartonom sa tim natpisom te Todorićevom vrećicom punom plastičnih boca i limenki, koja mi je simbolizirala sirotinju, koju vuče mašina - u ovom slučaju moj bicikl.

Prvo sam otišao na Markov trg gdje sam se ispred policijskih kordona, simbolično se vozio u 'osmice' Kuševićevom, Antuna Gustava Matoša, Vranyczaniyevom, Ćirilometodskom kraj Muzeja prekinutih veza i Muzeja naivne umjetnosti, pa dalje u Vitezićevu i onda preko Jezuitskog i Katarininog trga nazad u Ćirilometodsku, kako bih time izrdamatizirao kamo to sirotinju mašina vodi, dok se ista guli i raspada po cesti. Policajci su me toliko simpatično dočekali, da se jedan čak i fotografirao sa mnom.

Nakon toga sam se Zakmardijevim stubama spustio na Radićevu, gdje sam dočekao prosvjednu kolonu tzv. 'šatoraša', ispred koje kada sam se provozao na metar udaljenosti od njih - jedan je udario baš u tu vreću punu plastičnih boca i limenki, koja simbolizira siromaštvo. Čisto sumnjam da je taj udarač znao koju simboliku ista nosi, ali osobno smatram da ironija ne može biti veća od toga, da je baš u nju udario. Nakon toga su krenula raznorazna dobacivanja, prijetnje smrću, dovikivanja da se objesim, pokazivali mi srednji prst, nazivali me kretenom i svime onime čime bi me pokušali uvrijediti, a ja sam nastavio dalje voziti ispred njih, sve dok me policija nije zaustavila radi pretresa kod Muzičke Akademije. Nakon što su me pretresli i uslikali dok držim svoju osobnu iskaznicu kraj svojeg lica, požurio sam se da stignem njihovu kolonu, koja je pjevala 'Zovi samo zovi' i takve slične ratne pjesme.

Na Savskoj mi je policajac na motoru naredio da idem pločnikom i da se 'ne vozim tamo gdje ovi hodaju', tako da sam se onda nogostupom vozio kraj Krivog Puta, Cibone i tako tih lokacija na Savskoj ulici, sve do križanja Savske i Vukovarske, gdje sam se vozio u krug ispred njihove povorke, sve do trenutka kada mi je interventni policajac vrlo strogim tonom naredio da odem na pločnik ili će me uhapsiti. Znači ovi prosvjednici mogu blokirati promet, a ja im smetam skupa sa svojim biciklom i tada već vrlo poderanom 'vrećom siromaštva' koja je zavezana za isti? Sve je to vidio i fotograf sa Pixsellovom torbom na leđima, koji mi je potvrdio:"Ovo je stvarno apsurd.", a ja odgovorim:"Baš kao što mi i piše na kartonu." Vratim se nazad na nogostup i stanem kod tramvajske stanice, da ispratim kolonu držeći taj svoj natpis na masnom pizza kartonu.

Kada su prolazili od mene na metar, dva, dobacivali su mi:"Ubit ću te Njec!" dok mi prstom pokazuje da će mi prerezat vrat - te "Kretenčino objesi se!" i takve nekakve izjave, dok sam ja istima isključivo uzvraćao smješkom i riječima:"Ljubaaav ljudi! Samo ljubav!" Prešao sam na semaforu ulicu, na stranu neparnih brojeva, provozao se sa transparentom sve do naspurot Savske 66, koja je bila prepuna prosvjednika i policije. Neki prosvjednici su mi još svašta nešta dobacivali, jedan je htio i fizički nasrnuti na mene, ali ga je njegov kolega spriječio rukama i riječima:"Nemoj pusti ga, vidiš da je svugdje ovdje policija." Policajci su mi dopustili da pređem cestu, uz sarkastično-komično dobacivanje od jednog interventnog:"Ma sve za vas gospodine.", na što sam i ja sa smješkom odgovorio:"Hvala Vam lijepa." te nastavio put prema doma, gdje sam pojeo limenku graha sa pasiranom rajčicom.

Osim tih zloćudnih dobacivanja, bilo je i nekoliko onih prolaznika koji bi mi rekli "Bravo!", "Svaka čast" ili tako nešto, što mi ipak daje tu vrlo neuračunljivu nadu da - pobjedit će ipak ljubav, a ne rat. Samo se ne smije od života odustati i dopustiti tim ljudima krajnje tužnih namjera, da nam isti oduzmu. Strah je suvišan.

Lijepi pozdravi,
Davor 'Njec' Hranjec

Izvor: 

Povezano