Moskva, 6. maj 2012. - Hapšenje Aleksandre Duhanjine Moskva, 6. maj 2012. - Hapšenje Aleksandre Duhanjine

Solidarnost s ruskim ljevičarima: Lijevi aktivisti pozivaju na međunarodne dane solidarnosti protiv represije

Mi, predstavnici ruskih lijevih organizacija, obraćamo se danas našim drugovima diljem svijeta ovim apelom za solidarnost. Ovaj poziv i vaš odgovor na njega neizmjerno su važni za našu borbu. U ovom trenutku ne suočavamo se samo s još jednim primjerom sumnjivih presuda u ruskom pravosuđu ili s još jednim slučajem ljudskoga života uništenog u sukobu s državnim represivnim aparatom.

Mi, predstavnici ruskih lijevih organizacija, obraćamo se danas našim drugovima diljem svijeta ovim apelom za solidarnost. Ovaj poziv i vaš odgovor na njega neizmjerno su važni za našu borbu. U ovom trenutku ne suočavamo se samo s još jednim primjerom sumnjivih presuda u ruskom pravosuđu ili s još jednim slučajem ljudskoga života uništenog u sukobu s državnim represivnim aparatom.

Ovih su dana ruske vlasti pokrenule represivnu kampanju bez presedana u novijoj povijesti naše zemlje, kampanju čiji je cilj uništiti ljevicu kao organiziranu političku snagu. Nedavna uhićenja, prijetnje, prebijanja, agresivni medijski napadi i pokušaji zabrane ljevičarskih skupina upućuju na novu, opću strategiju vlasti, daleko okrutniju i manje predvidljivu nego posljednjih godina.

Masovni prosvjednički pokret koji je započeo u prosincu 2011. godine radikalno je izmijenio atmosferu političke i društvene pasivnosti ustoličene za Putinova doba. Deseci tisuća mladih i sredovječnih ljudi, uredskih radnika i državnih zaposlenika počeli su se okupljati na ulicama i zahtijevati promjene. 10. i 24. prosinca 2011. te 4. veljače 2012. godine Moskva, Peterburg i drugi veliki gradovi postali su poprištima masovnih okupljanja ukazujući na novu razinu politizacije značajnoga dijela društva.

Model „upravljane demokracije“, koji je vladajuća elita godinama stvarala, raspao se u svega nekoliko dana. Suočene s realnom politikom, stvorenom odozdo, političke su manipulacije prestale biti djelotvorne. Pokret čiji su početni zahtjevi bili ograničeni na „poštene izbore“ ubrzo je prerastao u protest protiv čitavoga političkog sustava.

Nakon izbora održanih 4. ožujka 2012. na kojima je Vladimir Putin kombinacijom golemoga administrativnog pritiska na glasače, masovnoga krivotvorenja i obmanjujućega populizma osigurao još jedan mandat, mnogi su smatrali da je mobilizacijski potencijal prosvjedā iscrpljen. Naivne nade tisuća opozicijskih volontera koji su sudjelovali u izborima kao promatrači bile su uništene.

Sljedeće demonstracije, za koje nitko nije smatrao da će uspjeti, bile su zakazane u središtu Moskve 6. svibnja, dan prije Putinove inauguracije. Toga se dana, unatoč skeptičnim predviđanjima, okupilo više od 60 000 ljudi. Kada se povorka približila trgu na kojem se trebalo održati okupljanje, policija je započela s planiranim provokacijama, blokirajući prosvjednicima prolaz na trg. Svi koji su pokušali probiti ili zaobići kordon bili su prebijeni i uhićeni.

Nezapamćeno policijsko nasilje izazvalo je otpor dijela prosvjednika koji su se odupirali uhićenjima i odbijali napustiti trg dok se njihovi drugovi ne oslobode. Sukob 6. svibnja trajao je nekoliko sati. Po njegovu završetku uhićeno je preko 650 ljudi, od kojih su neki prenoćili u zatvoru.

Sljedeći se dan Putinova procesija zaputila na inauguraciju praznim moskovskim ulicama. Policija je za tu priliku očistila grad ne samo od prosvjednika nego i od svih pješaka.

Novi prosvjedni pokret demonstrirao je svoju moć i novi stupanj radikalizacije. Događaji 6. svibnja iznjedrili su pokret Occupy na kojemu se našlo tisuće mladih ljudi koji su hrabro pružali otpor u središtu Moskve sve do kraja svibnja. Ljevičarske skupine, dotad periferne naspram etabliranih liberalnih glasnogovornika pokreta, progresivno su počinjale igrati sve značajniju ulogu.

*   *   *

Navedeni su događaji vlastima predstavljali znakove upozorenja: pokret je nadišao dozvoljene granice, izbori su provedeni te je došlo vrijeme da režim pokaže zube. Odmah nakon demonstracija krivična je istraga pokrenuta nad sudionicima „masovnih izgreda“. 27. svibnja, došlo je i do prvog uhićenja.

Sloboda za Aleksandru Duhanjinu - protest podrške uhapšenoj anarhistkinji

Osamnaestogodišnja anarhistica Aleksandra Duhanjina optužena je za sudjelovanje u izgredima i uporabu nasilja nad pripadnicima policije. Uhićenja su se nastavila sljedećih nekoliko dana. Optuženike se nalazilo i u redovima iskusnih političkih aktivista i među običnim ljudima za koje su prosvjedi održani 6. svibnja predstavljali prvi doticaj s javnom politikom.

Do današnjega dana 19 ljudi optuženo je za sudjelovanje u „izgredima“; 12 od njih nalazi se u pritvoru. Ovo su neke od njihovih priča:

  • Vladimir Akimenkov (25), komunist i aktivist Lijeve fronte. Uhićen je 10. lipnja 2012., bit će zadržan u pritvoru do 6. ožujka 2013. Vladimir je rođen slabovidan. U zatvoru se njegovo stanje pogoršava. Na posljednjem pregledu utvrđeno je da mu je u jednom oku ostalo 10 % vida, u drugom 20 %. No sudu to nije bio dovoljan razlog da mu zatvor zamijeni kućnim pritvorom. Na posljednjem je ročištu sudac cinično prokomentirao da bi ga samo potpuno sljepilo navelo da ponovno razmisli o svojoj odluci.
  • Mihail Kosjenko (36), uhićen 8. lipnja. Kosjenko koji boluje od psihičkih poremećaja također je zatražio da mu sud dodijeli kućni pritvor. Međutim sud ga je proglasio „opasnim za društvo“ te ga planira poslati na prisilno liječenje.
  • Stjepan Zimin (20), anarhist i antifašist, uhićen 8. lipnja, u pritvoru do 6. ožujka 2013., uz mogućnost produžetka. Stjepan uzdržava svoju samohranu majku, no sud još jednom nije procijenio da postoji dovoljan razlog za oslobođenje uz obvezu nenapuštanja grada.
  • Nikolaj Kavkazski (26), socijalist, borac za ljudska prava i LGBT-aktivist. Pritvoren 25. srpnja.

Istražitelji nisu pronašli nikakve dokaze koji bi upućivali na krivnju bilo koga od ovih pritvorenika. Unatoč toj činjenici, oni su i dalje u pritvoru dok im se novi osumnjičenici polako pridružuju. Tako je posljednji sudionik „događaja 6. svibnja“, 51-godišnji liberalni aktivist Sergej Krivov, uhićen sasvim nedavno, 18. listopada. Sve upućuje na to da neće biti posljednji.

Sloboda za Stepana Zimina - protest podrške uhapšenim anarhistima

Ako su uhićenja gotovo 20 običnih prosvjednika trebala proizvesti strah među pripadnicima pokreta, tada je lov na „organizatore masovnih izgreda“ zamišljen kao udarac na njegove priznate predvodnike. Prema istražnom izvješću, navedeni su „izgredi“ bili proizvod zavjere, a svi su uhićenici djelovali po posebnim napucima. Ovo upućuje na to da se ovdje ne radi o pukom nizu uhićenja, nego o pripremama za opći progon političke opozicije.

*   *   *

5. listopada jedan je od vodećih ruskih televiziskih kanala, NTV, emitirao film izrađen u stilu „istraživačkoga dokumentarca“ u kojem se iznose nezamislive optužbe protiv opozicije, osobito vodeće figure na ruskoj ljevici Sergeja Udalcova.

U ovom propagandnom uratku Udalcov je u gebelsovskoj maniri optužen za povezivanje sa stranim obavještajnim službama. Glavna je aktivnost Lijeve fronte, koju predvodi Udalcov, navodno bila kovanje zavjere s vanjskim neprijateljima države.

Kao dokaz je u filmu reproducirana snimka razgovora između Udalcova, aktivista Lijeve fronte Leonida Razvožajeva, člana Ruskoga socijalističkog pokreta Konstantina Lebedeva i jednoga od najbližih savjetnika gruzijskoga predsjednika Givija Targamadzea. Razgovor upućuje na transfere novčanih sredstava u svrhu „destabilizacije“ Rusije.

Iako su lica jedva vidljiva, a zvučni zapis odvojeno snimljen i naknadno montiran, nepuna dva dana kasnije video je poslužio kao povod krivičnoj istrazi u režiji Istražnoga komiteta Ureda tužitelja Ruske Federacije, tijela koje ima vodeću ulogu u organizaciji represije nad opozicijom.

17. listopada uhićen je naš drug Konstantin Lebedev, dok je Sergej Udalcov pušten nakon ispitivanja, pod uvjetom da se pismeno obveže da neće napustiti Moskvu.

19. listopada, treći sudionik u novonastaloj „aferi“, aktivist Leonid Razvožajev pokušao je u UN-ovoj ukrajinskoj delegaciji zatražiti status izbjeglice. Čim je napustio zgradu delegacije neidentificirane osobe prisilno su ga ugurale u vozilo i protuzakonito prevele preko ukrajinske granice u Rusiju. Nakon što je dovezen na nepoznatu lokaciju, podvrgnut je mučenju i prijetnjama (uključujući i prijetnje njegovoj obitelji) i prisiljen potpisati „izjavu o svojevoljnom priznanju“ i izmišljena „priznanja“.

U tim „priznanjima“ Razvožajev navodi svoje veze sa stranim obavještajcima i pripreme za oružanu pobunu u koju su bili upleteni i Lebedev i Udalcov. Potom je odveden u Moskvu i zatvoren kao okrivljenik za kazneno djelo.

Sve do danas Razvožajev na sastancima s udrugama za zaštitu ljudskih prava poriče da su priznanja iznuđena pod pritiskom. Međutim ne može poništiti njihove posljedice. „Razvožajeva lista“, izbijena iz njega tijekom mučenja, postala je ozloglašena: na njoj se nalaze imena ljudi koji će i sami ubrzo postati metama progona.

*   *   *

Razmjeri represije šire se postojano. Sasvim nedavno, Istražni je komitet objavio početak ispitivanja djelovanja Lijeve fronte, organizacije Sergeja Udalcova, koje može rezultirati njenim uvrštavanjem na popis „ekstremističkih“ grupa i zabranom. Pritisak na antifašistički pokret također se počeo povećavati.

Poznati aktivisti Aleksej Sutuga, Aleksej Olesinov, Igor Harčenko, Irina Lipskaja i Alen Volikov pritvoreni su pod lažnim optužbama i trenutno su pod policijskim nadzorom – u Moskvi. Socijalist i antifašist Filip Dolbunov više je puta bio prisiljen pretrpjeti ispitivanja i prijetnje.

Nije slučajno što je većina žrtava ovoga besprimjernog vala represije uključena u lijevi pokret. Na pragu priprema za uvođenje mjera štednje, ukidanje radničkih prava i obustavljanje reforme mirovinskoga sustava, Medvjedev-Putinova administracija ponajviše se boji saveza postojećega općedemokratskog pokreta s potencijalnim društvenim protestom.

Trenutni val represije najvažniji je ispit za novonastali pokret u Rusiji: ili ćemo mu odoljeti, ili nas očekuje novo razdoblje masovne apatije i straha. Upravo zato, sada kada smo suočeni s političkim pritiskom bez presedana, podrška naših drugova suboraca diljem Europe ali i cijeloga svijeta postaje ključnom.

Obraćamo vam se molbom da od 29. studenog do 2. prosinca ispred lokalnoga veleposlanstva Ruske Federacije ili bilo kojeg drugog ruskog predstavništva organizirate dane solidarnosti protiv političke represije zahtijevajući trenutno oslobođenje nezakonito uhićenih te ukidanje sramnih, kriminalnih akcija i priprema za nova „moskovska suđenja“ zasnovana na mučenjima i krivotvorinama. Također molimo da koristite najkonkretnije moguće podatke u svojim prosvjedima i zahtjevima, osobito imena i detalje navedene u ovom apelu. Ovo je ključno za svaku osobu koja se danas nalazi u zatvoru.

Molimo da nam svoja izvješća o akcijama solidarnosti ili bilo kakve druge informacije ili pitanja šaljete na solidarityaction2012[at]gmail.com.

Solidarnost je naše jedino oružje!
Ujedinjeni nikada nećemo biti poraženi!

Preveo Lujo Parežanin
Lektura Jana Pamuković
Na engleskom objavljeno na socialistworker.org

Izvor: Slobodni filozofski

Povezano