Cjelokupne stare gluposti tridesetih se vraćaju – sranje o „klasnoj liniji”, „ulozi radničke klase”, „profesionalnim kadrovima”, „avangardni” i „diktaturi proletarijata.” Sve se vratilo, vulgarnije forme nego ikada prije. Progresivna radnička partija nije jedini primjer, već najgori. Može se namirisati isto sranje u raznim izdancima SDS-a (Students for a Democratic Society – studentski aktivistički pokret u SAD-u šezdesetih godina 20. stoljeća, op.prev.) , u marksističkim i socijalističkim klubovima na fakultetima, da ne govorimo o raznim trockističkim grupama, Međunarodnom socijalističkom klubu i Mladima protiv rata i fašizma.
