Otkrivanje španjolske tajne

Španjolski rat vjerojatno je stvorio najveću nakupinu laži još od vremena Velikog rata 1914-18, no ja iskreno dvojim, bez obzira na sve žrtvovane časne sestre, silovane i razapete pred očima reportera Daily Maila, o tome jesu li profašističke novine nanijele najviše štete**.** Upravo su ljevičarski listovi, News Chronicle i Daily Worker, ti koji su svojim daleko suptilnijim metodama iskrivljivanja istine britanskoj javnosti uskratili mogućnost da uvidi stvarnu prirodu borbe**.**

Činjenica da su te novine tako pažljivo prikrile kako se španjolska vlada (uključujući i poluautonomnu katalonsku vladu) revolucije plaši daleko više negoli fašisti**.** Sada je gotovo sigurno da će rat završiti nekom vrstom kompromisa, a imamo razloga dvojiti o tome koliko to vlada, koja je pustila da Bilibao padne bez ispaljenog metka, zapravo želi biti pobjednička; no sigurno nemamo dvojbe o njenoj temeljitosti prilikom razbijanja svojih vlastitih revolucionara**.** Već je neko vrijeme živa vladavina terora; nasilno zabranjivanje političkih stranaka, zagušljiva cenzura tiska, neprestana špijunaža i zatvaranja bez suđenja u uzlaznoj su putanji**.**

Kada sam napustio Barcelonu u kasnom Lipnju zatvori su bili prepuni, i uistinu, regularni zatvori odavno su prenapučeni i zatvorenici su zatvarani u praznim trgovinama kao u bilo kojem drugom privremenom skladištu koje se moglo za njih naći**.** No, važno je primjetiti kako ljudi u zatvorima nisu fašisti već revolucionari; oni u zatvorima nisu zbog toga što skreću previše u desno, već zbog toga što naginju previše uljevo**.**

A ljudi odgovorni za njihovo stavljanje iza rešetaka su ti omraženi revolucionari od čijeg nam se imena ledi krv u žilama – Komunisti**.** Za to vrijeme rat protiv Franca se nastavlja, no osim onih jadnika u rovovima na prvoj crti, nitko u španjolskoj vladi ne vidi taj rat kao pravi**.**

Prava borba vodi se između revolucije i kontrarevolucije, između radnika koji koji se trude zadržati ono što su još 1936**.** osvojili, i liberalno-komunističkog bloka koji im to uspješno oduzima**.** Velika je nesreća što je tako malo ljudi u Engelskoj uspjelo dokučiti kako je komunizam postao kontrarevolucionarna sila, komunisti su svugdje u savezu s buržoaskim reformistima i cijelu svoju moćnu mašineriju koriste kako bi razbili ili diskreditirali svaku partiju koja pokaže bilo kakav znak revolucionarnih težnji**.** Kako je samo groteksan prizor u kojem desničarski intelektualci komuniste napadaju kao uvrnute ‘crvene’, dok se istovremeno s njima nalaze u potpunom dogovoru**.** Gospodin Wyndham Lewis bi, na primjer, morao voljeti komuniste, barem privremeno**.**

U Španjolskoj, komunističko-liberalni savez u potpunosti je pobjednički**.** Od svega što su španjolski radnici zadobili 1936**.** ništa nije preostalo, osim nekoliko kolektivnih farmi i određena količina zemlje zauzeta od strane seljaka prošle godine, a i seljaci će kasnije vjerojatno biti žrtvovani, kada više ne bude postojala potreba za njihovim smirivanjem**.** Onaj tko želi vidjeti kako je trenutna situacija nastala mora se osvrnuti na samo porijeklo građanskog rata**.**

Francova težnja za vlasti razlikovala se od one Hitlera i Mussolinija, u smislu da je bila vojni puč, usporediv s stranom invazijom, i zbog toga nije imao mnogo masovne podrške, iako ju je od tada nastojao zadobiti**.** Njegovi glavni pobornici, osim određenih dijelova krupnog biznisa, bili su zemljoposjedička aristokracija i golema, parazitska katolička crkva**.** Takav prevrat protiv sebe je naravno pokrenuo različite sile koje se inače ne slažu ni po jednom pitanju**.**

Seljaci i radnici preziru feudalizam i klerikarizam; no ista je stvar i s liberalnom buržoazijom, koja se doduše toliko ne protivi modernijim verzijama fašizma, bar u trenutku u kojem se ne zovu fašizam**.** Liberalni buržuj je istinski liberalan do točke u kojoj njegov vlastiti interes nestaje**.** On se zalaže za napredak iz fraze ‘la carrière ouverte aux talents’. Tako se naravno ne može razvijati u feudalnom društvu gdje su radnici i seljaci toliko siromašni da bi kupovali robe, industrija opterećana golemim porezima koje plaća biskupima, a svaki je profitabilan posao unaprijed osiguran za prijatelje vojvodinog nezakonitog sina**.**

Stoga, u trenutku takve očite reakcije kao što je Francova, na trenutak se nađete u situaciji u kojoj se radnici i buržoazija, u stvari smrtni neprijatelji, bore rame uz rame**.** Takav neugodni savez poznat je kao Popularni Front (ili u komunističkom tisku, gdje mu je dan lažan demokratski oblik, Narodni front). To je kombinacija s toliko vitalnosti, i s isto prava na postojanje, kao svinja s dvije glave ili neka druga Barnumova i Baileyeva grozota**.** U svakoj većoj nevolji kontradikcije ugrađene u Popularni front moraju izaći na vidjelo**.** Jer, čak kada se radnik i buržuj oboje bore protiv fašizma, oni se ne bore za istu stvar, buržuj se bori za buržoasku demokraciju, tj kapitalizam, dok se radnik, ukoliko razumije situaciju, bori za socijalizam**.**

U ranim danima revolucije španjolski radnici situaciju su razumjeli vrlo dobro**.** U područjima gdje su porazili fašizam nisu se zadovoljili izbacivanjem pobunjeničkih trupa iz gradova, oni su također iskoristili priliku i zauzeli zemlju i tvornice, te obrazovali grube osnove radničke vladavine preko lokalnih komiteta, radničkih milicija itd**.** Kakogod bilo napravili su grešku (možda zbog toga što su većina aktivnih revolucionara bili anarhisti s nepovjerenjem prema svakoj politici), ostavljajući republikanskoj vladi nominalnu kontrolu**.**

A unatoč raznim promjenama u osoblju svaka naknadna vlada imala je otprilike isti buržoasko-reformistički karakter**.** Na početku se činilo kako to nije ni bitno, jer je vlada, naročito u Kataloniji, ionako bila bespomoćna i buržoazija se morala smiriti ili čak (a to se i dalje događalo u Prosincu) ‘preobući’ u radnike**.** Kasnije, kako je moć sve više izmicala iz ruku anarhista u ruke komunista i desnih socijalista, vlada se mogla potvrditi, buržoazija izaći iz skrovišta i obnoviti staru podjelu društva na bogate i siromašne**.** Od tada svaki pokret, osim nekih diktiranih od strane vojne nužnosti, kretao se u smjeru poništavanja prvih mjeseci revolucije**.** Od mnogih prikaza koje bih mogao navesti, navest ću samo jedan, slamanje starih radničkih milicija, koje su bile organizirane na demokratskom principu, s oficirima i vojnicima koji imaju ista primanja, među kojima ne postoji nejednakost, te ga zamjenili ‘Narodnom Armijom’, oblikovanom kao što je to slučaj s običnim buržoaskim armijama, s privilegiranim časnicima, velikim razlikama u plaćanju itd**.** Nepotrebno je reći, kako je to obrazloženo kao vojna nužnost, i gotovo sigurno je uistinu doprinijelo vojnoj efikasnosti, bar za kratki period**.**

No, nedvojbeno je kako je smisao bio taj da se udari na jednakost**.** U svakom odjeljenju uslijedila je ista politika s rezultatom da je samo jednu godinu nakon početka rata i revolucije ponovno uspostavljana normalna buržoaska država, s dodatnom vladavinom terora kako bi se mogao očivati status quo**.** Taj proces vjerojatno ne bi otišao tako daleko da se borba mogla voditi bez stranih uplitanja**.** No vojna slabost vlade takvo što je učinila nemogućim**.**

Vlada se morala okrenuti Rusiji za pomoć, i iako je istina kako je količina oružja koje je Rusija ustupila uvelike preuveličano (u moja prva tri mjeseca u Španjolskoj vidio sam samo jedno rusko oružje, usamljeni mitraljez) sama činjenica o njegovom dolasku dovela je komuniste na vlast**.** Ruski avioni i mitraljezi, kao i dobre vojne kvalitete internacionalnih brigada (ne nužno komunističke već pod komunističkom kontrolom), neizmjerno su podigli ugled komunista**.** No, što je još važnije, budući da su Rusija i Meksiko bile jedine države koje su otvoreno dostavljale oružje, Rusi nisu samo dobijali novac za oružje već su mogli diktirati uvjete**.**

A njihovi su uvjeti, do kraja zaoštreno, glasili: “Uništite revoluciju ili nećete dobiti više oružja**.” Razlog takvog ruskog stava obično se vidi u pretpostavci kako bi rusko pomaganje revoluciji ugrozilo opstanak francusko-sovjetskog pakta (kojem se trebala pridružiti i Velika Britanija); također se možda radi o tome kako bi bauk istinske revolucije u Španjolskoj podigao neželjene odjeke u Rusiji.** Komunisti naravno pobijaju kako je bilo kakav direktan pritisak izvršen od strane ruske vlade**.** No to, ukoliko bi i bilo točno, ne bi bilo previše bitno, jer komunistike partije svih zemalja u stvari samo provode rusku politiku, a Španjolska KP, s desnim socijalistima pod svojom kontrolom, i s komunističkim tiskom cijelog svijeta, iskoristili su svoj golemi i neprestano povećavajući utjecaj za kontrarevolucionarne ciljeve**.**

U prvoj polovici ovog članka naglasio sam kako je prava borba u Španjolskoj, za njenu vladu, borba između revolucije i kontrarevolucije, da je vlada, iako uznemirana borbom protiv Franca, još više uznemirena pitanjem kako poništiti revolucionarne promjene koje su se poklopile s početkom rata**.** Svaki komunist odbacit će tu sugestiju kao pogrešnu i nepoštenu**.** On će reći kako je obična besmislica govoriti kako španjolska vlada razbija revoluciju, jer se revolucija nikada nije ni dogodila, te da je naš posao poraziti Franca i obraniti demokraciju**.** A upravo je u tom smislu najvažnije vidjeti kako komunisička anti-revolucionarna propaganda djeluje**.** Pogrešno je misliti kako takvo što nema svoju važnosti u Engleskoj, gdje je komunistička partija mala i potpuno slaba**.** Dotičnu važnost moći ćemo vidjeti vrlo brzo ukoliko Engleska uđe u savez sa SSSR-om, ili možda još ranije, jer utjecaj Komunističke partije sigurno će rasti – on već raste, kako kapitalistička klasa sve više i više shvaća kako komunisti igraju njihovu igru**.** Široko govoreći, komunistička propaganda ovisi o zastrašivanju ljudi strahotama fašizma (koje uistinu i jesu strašni). Također se sastoji u pretvaranju – ne toliko na riječima koliko na djelu – da fašizam nema ništa slično s kapitalizmom**.**

Fašizam je tak neka vrsta neobjašnjive izopačenosti, kao aberacija, ‘masovni sadizam’, nešto bi se dogodilo kada bi odjednom raspustili razne manijake**.** Trenutni fašizam takva je stvar, i protiv njega se može mobilizirati javno mišljenje, a da se ne izazove revolucionarni pokret**.** Fašizamu se može suprostaviti buržoaska demokracija, dakle kapitalizam**.** No u isto vrijeme moramo se riješiti tih problematičnih osoba koje pokazuju kako su fašizam i buržoaska demokracija dvije strane istog novčića**.** To najprije pokušavate tako da dotičnu osobu nazovete nepraktičnim vizionarom**.** Kažete mu kako komplicira stanje, kako cijepa antifaštističke snage, kako se ne radi o trenutku za revolucionarno stvaranje fraza, da se trenutno moramo boriti protiv fašizma bez posebnog naglašavanjaza za što se borimo**.** Kasnije, ukoliko i dalje bude odbijao zašutjeti, ton se promijeni i ‘remetilački faktor’ nazove se izdajicom**.** Ili točnije, nazove se trockistom**.**

No što li uopće znači biti trockist? Zbog te strašne riječi u ovom trenutku u Španjolskoj možete biti bačeni u zatvor gdje ćete biti držani do beskonačnosti, bez suđenja, nakon samo jedne glasine da ste trockist – na najboljem je putu da tako bude žigosana i u Engleskoj**.** Riječ ‘trockist’ (ili ‘trocki-fašist’) generalno se koristi pri označavanju prerušenog fašista koji se predstavlja kao ultrarevolucionar kako bi rascijepao ljevičarske snage**.** No, ona svoju specifičnu moć vuče iz toga što zapravo znači tri odvojene stvari**.** Ona predstavlja onoga koji, kao Trocki, teži svjetskoj revoluciji, ili člana postojeće organizacije s Trockim na čelu (inače jedino legitimno korištenje te riječi), ili prerušenog fašista kojeg smo već spomenuli**.** Jedno od značenja može biti spojeno s drugim po volji**.** Značenje Br.1 može i ne može sadržavati značenje Br**.2, a značenje Br.2 gotovo neizbježno je spojeno s značenjem Br.3. Znači: “Može se čuti kako XY govori u korist svjetske revolucije, dakle, on je trockist, a sukladno s tim i fašist.” U Španjolskoj, a do neke razine čak i u Engleskoj, svi koji se zalažu za revolucionarni socijalizam (dakle ono za što se i sama Komunistička partija zalagala do prije nekoliko godina) nalazi se pod optužbom da je trockist kojeg plaćaju, naravno, Franco i Hitler.**

Dotična optužba je vrlo suptilna, jer u svakom slučaju može biti istinita**.** Fašistički špijun vjerojatno bi se prerušio u revolucionara**.** U Španjolskoj se za sve čija su mišljenja ljevija od onih Komunističke partije prije ili kasnije otkrije da su trockisti ili bar izdajnici**.** Na početku rata P.O.U.M., opozicija Komunističkoj partiji koja grubo govoreći odgovara engleskom I.L.P-u, bio je prihvaćena partija i davao je ministra u katalonskoj vladi, kasnije je izbačen iz vlade**.** Nakon toga je proglašen trockističkim, potom potisnut i svaki je njegov član, kojeg se policija uspjela dočepati, bačen u zatvor**.** Do prije nekoliko mjeseci za anarho-sindikaliste su držali kako ‘rade lojalno’ s komunistima**.** Tada su izbačeni iz vlade, pa je obznanjeno da ne rade lojalno, sada su u procesu u kojem postaju izdajice**.**

Nakon toga će doći red na ljevičarske socijaliste**.** Cavallero, lijevi-socijalistički bivši premijer, do Svibnja 1937**.** idol komunističkih tiskovina, već je bačen u mrak, i to kao trockist i ‘neprijatelj naroda’. I tako se igra dalje nastavlja**.** Po toj logici na kraju će ostati samo režim u kojem će svaka opozicijska partija ili novine biti zabranjene, i svaki pojedinac, iole važni pojedinac koji se ne slaže, biti bačen u zatvor**.** Naravno, taj režim će biti fašizam**.** No to neće biti isti fašizam koji bi nametnuo Franco, ali će biti fašizam**.** No, naravno, pod rukovodstvom komunista i liberala on će se zvati nekako drugačije**.** Može li se za to vrijeme izvojevati pobjeda u ratu**?** Komunisti su djelovali protiv revolucionarnog kaosa i stoga, neovisno o ruskoj pomoći, težili su povećanju veće vojne učinkovitosti**.**

Ako su anarhisti vladu spasili od Kolovoza do Listopada, komunisti su je spasili od Listopada nadalje**.** No, u organizaciji obrane oni su uspjeli ubiti entuzijazam (unutar Španjolske, ne izvan). Oni su vojsku do kraja militarizirali, ali su je istovremeno učinili nužnom**.** Važno je primjetiti kako je od Siječnja ove godine dobrovoljno regrutiranje praktički nestalo**.** Revolucionarna vojska katkad može pobijediti entuzijazmom, no regruterska vojska mora pobijediti s oružjem, i malo je vjerojatno kako će vlada ikad biti nadmoćna u oružju ukoliko Francuska ne intervenira ili ukoliko Njemačka i Italija ne odluče ostaviti španjolske kolonije i ostaviti Franca na cjedilu**.** Uglavnom, čini se kako je bezizlaznost najizglednija opcija**.**

No, želi li vlada uopće pobijediti? Jedino je sigurno da ne želi izgubiti**.** No s druge strane, potpuna pobjeda s Francom u bijegu i Njemcima i Talijanima odbačenim u more stvorila bi joj drugačije probleme, od kojih su neki preočiti da bi ih spominjao**.** Za to nema pravog dokaza i suditi možemo jedino po događajima, no osobno sumnjam da vlada igra na kompromis koji bi ratnu situaciju suštinski ostavio na životu**.** Sva proročanstva su kriva tako da će i ovo sigurno biti krivo, no ja ću se okušati i reći kako rat može i završiti uskoro ili se pak može odužiti još godinama, ali španjolska će iz njega izaći podijeljena, ili stvarnim granicama ili u ekonomskim zonama**.** Takav kompromis se naravno može vidjeti kao pobjeda jedne, druge, kao i obiju strana**.** Sve što sam rekao u ovom članku čini se samorazumljivo u Španjolskoj, ili čak u Francuskoj**.**

No u Engleskoj, unatoč tome što se interes za španjolski rat povećava, samo je nekoliko ljudi koji su ikad čuli za golemu borbu koja se vodi u ‘savezničkim’ redovima**.** To, naravno, nije slučajnost. Sigurno je da postoji namjerna zavjera kojoj je cilj spriječiti razumijevanje španjolske situacije**.** Ljudi koji stvari bolje razumiju naučili su kako bi govorenje istine o španjolskoj bilo iskorišteno kao fašistička propaganda**.**

Lako je vidjeti kamo takav kukavičluk vodi**.** Da je britanskoj javnosti dat istinit uvid u španjolski rat ona je mogla dobiti mogućnost da nauči što je fašizam i kako ga se može poraziti**.** No kako je fašizam u verziji News Chroniclea samo vrsta sucidalne manije, takav je uvid britanska javnost teško mogla dobiti**.** I tako se nalazimo jedan korak bliže velikom ratu ‘protiv fašizma’ koji će fašizmu, njegovoj britanskoj verziji, dozvoliti da se ubaci iza naših leđa**.**

New English Weekly, 29**.** Jul 1937.