Nedostaci hidroelektrana predočeni na primjeru HE Dubrava

Da se stvari iznesu na vidjelo odmah na početku: pozitivnih strana izgradnje hidroelektrane nema. HE kao u cijelom svijetu tako i kod nas nije održiv način proizvodnje električne energije. Čak i cijena struje koju proizvodi daleko je ispod cijene sveukupne štete koju centrala nanosi ljudima i okolišu u krugu 50 kilometara oko strojarnica i akumulacije. Tako da se čak ni proizvodnja električne energije ne može svrstati u pozitivne aspekte njezine izgradnje. . Proizvodnja struje nije u stvarnosti nikad kao u teoriji. Često je proizvodnja struje manja od 50% od instalirane snage. Ovisnost o kišama je vrlo važan faktor. Prošlogodišnja suša dobar je pokazatelj, a zemlje ovisne od hidroenergiji su morale uvoziti skupu struju i time su poništili sve koristi od proizvodnje energije.

Ostalih negativnih aspekata izgradnje hidroelektrane je s druge strane pregršt; od uništenja prirodne rijeke, prekida bioloških procesa koji su se stvarali tisućama godina, prekida migracijskih putova divljači, uništenja staništa potapljanjem šuma, močvara i travnjaka, do toga da izgradnjom elektrane nestaje rijeka koja je bila izuzetno lijepa, privlačna čovjeku, ali i bogata staništima, životom flore i faune koja je specifična za aluvijalno područje (tipična za prelazak iz alpskog u nizinsko područje), prebogata raznovrsnim staništima, visoke biološke različitosti, koja, osim što predstavlja rezervoar pitke vode, stvara i izuzetno zdravu klimu za čovjeka.

Izgradnjom hidroelektrane u okolišu su zamjetne značajne promjene. Vlažnost zraka se povećava sa 60% na 90%, a zajedno sa tim povećava se i broj oboljele djece i starijih osoba od bolesti organa respiratornog sustava. Ujedno se značajno isušuju šume, stvara nekvalitetna mikroklima, te uzrokuju teške sparine ljeti što negativno utječe na zdrastveno stanje lokalnog stanovništva. Emisija umjetnih zračenja strojarnice i dalekovoda (visoki napon), očituje se povećanjem broja oboljelih žena od raka žlijezde štitnjače. Takav je negativan utjecaj hidroelektrane moguće pratiti na primjeru utjecaja HE Dubrava na neposrednu populaciju kroz statistiku oboljenja Županijske bolnice Čakovec. Umjetno jezero isto tako mijenja i mikroklimu i time uzrokuje učestalije tuče, više vjetrova, više padalina, te sušenje šuma zbog pada podzemnih voda. Velika masa akumulacije vode, naime, pritišće na tlo i time ubrzano istiskuje pitku podzemnu vodu koja se, iako visoke kvalitete, drenažnim kanalima odvodi u nepovrat i ostaje neiskorištena. Umjetno jezero kao neprirodna tvorevina osim što je svojom glomaznom vodenom površinom promjenilo mikroklimu, ono je i veliki suvišan proizvođač stakleničkih plinova. To je još potrebno potkrjepiti studijama na jezeru HE Dubrava, ali studije diljem Europe i Amerike, koje se bave umjetnim akumulacijama, su svugdje pokazale da je taj podatak točan.

Hidroelektrana dakle djeluje i na podzemne vode tako što ih isisava i time snižava njihovu razinu. To je izuzetno negativan utjecaj koji će se jako teško i dugotrajno morati popravljati nakon prestanka rada elektrana. Kako se podzemni bazeni pitke vode uslijed pritiska mase jezera ispumpavaju, tako nastaju praznine i tu progresivno propada tlo. Istiskivanjem tih podzemnih voda dolazi do urušavanja brojnih obiteljskih kuća i gospodarskih objekata. Pojava se očituje, na primjer, na obiteljskim kućama u Donjoj Dubravi koje uslijed rada tla pucaju po uglovima. Također, iz istog djelovanja proizlazi ubrzano isušivanje podzemnih rezervoara vode. Uslijed padanja razine podzemnih voda dolazi do isušivanja plodnog sloja tla, pa poljoprivredna zemljišta oko HE Dubrava postaju sve neplodnija i sve neefikasnija po pitanju prinosa i iskoristivosti za bilo koju kulturu. Zato HEP preporuča umjetno navodnjavanje koje, da nema HE Dubrava, ne bi ni bilo potrebno. Izgradnjom HE smanjuje se i broj i raznolikost staništa, a samim time i brojnost flore i faune (npr. smanjuje se broj vrsta ribe koja opstaje, ali i ukupan kvantitet ribe). Također, šume se suše i odumiru: dok je nekad u Donjem Međimurju i bliži Podravini bilo prekrasnih šuma bjelogorice, danas praktički nema prave šume uz Dravu sve do Repaša. Za sada je šuma Repaš još donekle sačuvana, ali da se 2001. godine uspjelo izgraditi HE Novo Virje, tada Repaša u ovom obliku danas zasigurno više ne bi bilo.

Kakvoća vode također se mijenja. Voda u Dravi oduvijek je pripadala I. ili II. kategoriji. Danas se u jezeru HE Dubrava skriva ekološka prijetnja. Naime, sve otpadne vode iz okolice Varaždina slijevaju se u gornji dio Dubravskog jezera. Sastav tih voda je više nego upitan. U akumulacijskom jezeru dolazi do „starenja” vode i do zagađenja jezera zbog velike količine otopljenih organskih tvari, ali i opasnih kemijskih tvari, otrova, kemikalija, teških metala, itd. Dugo su godina, naime, kožarska i tekstilna industrija kao i sve ostale grane gospodarstva ispuštale direktno (bez pročistača) otpadne vode u Dubravsko jezero. Talog koji se nikada nije čistio prava je tempirana ekološka bomba. Onoga dana kada se taj talog bude počeo micati i aktivirati tada je moguć pomor riba, zatrovanje poljoprivrednih površina i još mnogočega. Treba postaviti pitanje sanacije tog taloga kao što to ima propisano svaka HE u Europi. Zašto se Dubravsko jezero ne čisti od nataloženih kemikalija, opasnih spojeva i otrova? Nakon brane HE Dubrava voda Drave opet pripada I. kategoriji jer samo gornji sloj vode bude pušten kroz branu ili strojarnicu, a on ne sadrži teške metale i otrove jer oni ne plutaju već se talože na dnu jezera. Organske tvari, koje su teže, propadaju naime na dno jezera i tu se talože u ogromnim slojevima mulja. One lakše pak prolaze branu i talože se u riječnom koritu gdje pospješuju rast algi, prekomjerne vegetacije i pogoduju nastanjivanju agresivnih invazivnih neautohtonih vrsta školjaka kao što je školjka trokutnjača. Također, samo je jezero izuzetno siromašno florom i faunom s obzirom na svoj volumen.

Međutim, upravo bujičan rad HE Dubrava ima ogroman negativan utjecaj na tok rijeke Drave nizvodno od brane HE Dubrava. Bujičan rad, koji nije u skladu s potpisanim konvencijama o zaštiti biološke raznolikosti, ne prati prirodne mijene. Uslijed bujičnog rada HE Dubrava nerijetko ljudi budu iznenađeni brzim porastom vodostaja i tako znaju izgubiti imovinu (automobil, traktor, osobne stvari) koje odnosi iznenadna bujica. I ne samo to, nego HE Dubrava svojim bujičnim radom uništava brojne vrste koje su ovisne o sezonskim poplavama, odnosno, ovisne o sezonskom stabilnom vodostaju. Vrste na koje se to odnosi su brgunica, pčelarica, vodomar, kao i mnoge vrste riba. Nekoliko vrsta ribe je i izumrlo i više ih nema u Dravi (npr. jeza ili kečiga), nekoliko vrsta je pred izumiranjem, a populacija riba je generalno drastično pala. Sama se rijeka zbog bujičnog rada HE ukopava. Uslijed pojačane bočne erozije tla ona postaje sve šira i sve plića umjesto svog karakterističnog dravskog obilježja da ima maticu i mnogo sprudova, rukavaca i meandara.

HEP dakle uopće ne brine o zaštiti okoliša niti o očuvanju prirodnih svojstava ekoloških sustava, pojedinih biotopa, vrsta ili staništa. Čak imamo foto-dokumentirano da ni riblja staza nije uvijek u pogonu u vrijeme najvećih migracija riba, što je jedna od obveza HE prema ratificiranim konvencijama. HE Dubrava, na primjer, ne poštuje biološki minimum i u tok rijeke Drave ne ispušta dovoljne količine vode! Močvare i rukavci izgubile su kontakt (nadzemni i podzemni) sa rijekom koja je bila žila kucavica prije izgradnje centrale. Ranije su postojale proljetne bujice (nakon otapanja snijega) i jesenske (zbog jesenskih oborina) koje su oživljavale mrtvice i močvare, ali i na poljoprivredne površine donosile plodan materijal (riječni sediment). Radom HE Dubrava razina vode u Dravi je kompletno značajno pala (preko 4 m), tih bujica više nema i mrtvice se zamuljuju i odumiru, stajačice se isušuju.

Sportska i rekreativna iskoristivost okoliša hidrocentrale Dubrava je jednako tako nikakva - pojavljuje se samo u vidu ribolova, trčanja uz nasip i aktivnosti veslačkog natjecanja (Labudovo pero). Drugih sadržaja osim takvih aktivnosti „vikendaša“ nema. S obzirom na površinu jezera i djelatnosti koje su se tu odvijale na prirodnoj rijeci Dravi prije izgradnje HE, ovo su zanemarive aktivnosti i predstavljaju potpunu neiskorištenost jezera. Razlog leži u tome što je umjetno jezero opasno, nije održavano, kod njega nije investirano u sadržaje i kao umjetno jezero samo po sebi nije privlačno za ljude. Iako je znano da su akumulacije izvori stakleničkih plinova poput metana i CO₂, na Dubravskom jezeru ne postoji monitoring emisije ni CO₂ ni metana (koji se navodno i povećava zbog truljenja potopljenih biljaka u jezeru) i ja sam ispred ZEUS-a ZA da se monitoring uvede, i to pod hitno.

HEP nije održao nijedno od obećanja lokalnom stanovništvu. Niti je podržan turistički razvoj kraja i navodnjavanje poljoprivrednih površina, niti su zagarantirane financijske nadoknade u slučaju štete od elektrane. Baš suprotno - lokalno stanovništvo Donjeg Međimurja i bliže Podravine, okvirno preko 40.000 ljudi je pod stalnom opasnosti od havarije kakva se dogodila 1995. godine kada je popucao nasip prema mjestu Sveta Marija (2500 stanovnika). Jedino je hrabra intervencija gosp. Pavlica, koji je svojim strojnim parkom uspio nasipati dovoljno šljunka na mjestu puknuća, obranio mnoge živote. I iako se često može naći podatak da je Prelog primjer širenja grada nakon izgradnje hidrocentrale, može se reći da i Čakovec, i Varaždin, i Koprivnica, i Ludbreg, i Nagykanisza, i Osijek, i Zadar, čak i Ogulin imaju zabilježen rast i širenje, međutim to nema ama baš nikakve veze s izgradnjom ili funkcioniranjem HE Dubrava! S druge strane, podaci o povećanom broju oboljelih novorođenčadi u mjestima Draškovec, Čukovec, Donji Mihaljevec i Sveta Marija u odnosu prije izgradnje HE Dubrava i nakon puštanja u pogon HE Dubrava sasvim su egzaktni i mogu se dovesti u vezu s zračenjima i povećanom vlažnosti zraka.

Iako su mišljenja tih okolnih mjesta oko značenja HE Dubrava podijeljena, naselja koja su ispod HE Dubrava trpe ogromne štete i tu je većina zagovaratelja da se rad HE Dubrava prekine i da se alternativno nakon revitalizacije rijeke postavi nekoliko manjih protočnih HE koje neće pregrađivati cijelu rijeku nego samo pola riječnog toka (Japan ima takvih nekoliko tisuća). Na potezu od Ormoža do Donje Dubrave može se na takav način proizvesti i više struje nego sada sa ovom megalomanskom i neefikasnom hidrocentralom. Ispod površine današnjeg jezera nalaze se naime ogromne površine plodnih oranica i šuma koje vrijede nekoliko desetaka puta više nego sva do danas proizvedena struja zajedno sa postrojenjem i svim objektima koje pripadaju HE Dubrava. Da bude jasnije, da je za vrijeme rada HE Dubrava umjesto HE tu bilo poljoprivredno zemljište i šume i prirodna rijeka, vrijednost proizvedenih dobara bila bi deseterostruka veća nego vrijednost postojećeg sustava HE.