Kontrapunkt

Sam termin "radničko samoupravljanje" ima veliku tendenciju da bude krivo shvaćen, i u teoriji, ali i u praksi. Razlog zbog kojeg je ovaj ekonomski model često "bauk" proizlazi iz poistovjećivanja istog s "radničkim samoupravljanjem" u doba SFRJ. Unatoč činjenici da su radnici u vrijeme bivše Jugoslavije imali određenu autonomiju, a visina plaća je često bila "limitirana", taj model nije predstavljao "radničko samoupravljanje" u pravom smislu riječi. Prvo - i najvažnije - radnici nisu posjedovali konkretne proizvodne i operativne pogone, bez obzira da li se radilo o tvornici, zdravstvenoj ustanovi ili prodajnom centru. U SFRJ kontrolu nad ekonomijom je imala država, s ograničenim elementima slobodnog tržišta (koje se iz godine u godinu sve više probijalo).

Radnička samouprava i radnička privilegiranost nisu isto

Ako bi imali ambiciju potpuno pravedno označiti svaki model, onda bi za jugoslavenski model puno više odgovarao termin "radnička privilegiranost". Da li je to dobar put ka potpunoj radničkoj samoupravi? Možda. Da li se mogla sva vlast u datim povijesnim okolnostima prebaciti s države na radnike? Još jednom - možda. Odgovore na ta i slična pitanja jako je teško danas ponuditi, apsolutni odgovori u većini slučajeva su poprilično pristrani i imaju tendenciju ideološki negirati kontra-argumente. Drugim riječima, pobornici "čistog" samoupravljanja ne uzimaju u obzir povijesni kontekst, dok druga strana nevoljno priznaje kako jugoslavenski samoupravni socijalizam nije - bar ne u praksi, bio zaista i "samoupravan".

No, to za potrebe ove teme nije niti bitno. Važno je samo napraviti teoretsku distancu između radničke samouprave i radničke privilegije.

Zbog činjenice da se o teoriji i praksi radničkog samoupravljanja iznimno malo govori, a još manje piše, jasno je da ista može djelovati poprilično "avangardno" i "utopistički". Suočeni sa samoupravnim idealima mnogi će se, s razlogom, upitati - "kako je to uopće izvedivo?", pogotovo ako se osvrnemo na dominantni model proizvodnje koji je trenutačno aktualan u gotovo cijelom svijetu.

Ipak, ono što bi do jučer pripadalo u domenu prepričavanja povijesti, danas je još jednom dio aktualne rasprave. Razlog tome je, svakako, ekonomska kriza koja ne jenjava. U ova, možemo ih slobodno nazvati "izvanredna" vremena, potrebno je precizno analizirati ekonomiju, njene nedostatke, ali i potencijalne alternative. Ako nas je povijest išta naučila, onda je to činjenica da ono što ona uzme, to će tamo i ostati. Drugim riječima, svi modeli koji su kroz povijest pokušani, propali su. Iza svake propasti stoji niz razloga, no jedno je jasno - vratiti se više nikada neće.

Dijametralne suprotnosti - profitna i društvena ekonomija

Upravo zbog toga je "radničko samoupravljanje" itekako zanimljiv model - unatoč činjenici da je skovan prije mnogo godina, svjetlo dana još nije ugledao. Pa čak i one vlade i strukture koje su se "klele" u njega, ipak nisu dopustile da ga se i implementira. Umjesto da govorimo o teoriji i praksi, za što bi trebalo jako puno prostora - srećom ti modeli su dobro opisani u brojnim knjigama, posvetit ćemo nekoliko riječi samoj implementaciji. Najbolje da krenemo od primarnog paradoksa - zašto sve te nominalno socijalističke zemlje nikad nisu uvele radničko samoupravljanje? Razlog tome je činjenica da je - nećemo reći "nemoguće" - nego jako teško očekivati od države, tj. njene izvršne vlasti, da ista samu sebe dezintegrira i svu vlast preda u ruke radnicima tj. narodu. Da li bi takva država uopće više postojala? Možda i bi, ali njene funkcije bi se svele samo na protokolarne, nešto nalik na monarhe koji su davno izgubili konkretnu vlast, ali još uvijek služe kao podsjetnik povijesti.

Radničko samoupravljanje, po svemu sudeći, mogu implementirati samo sami radnici. Naravno, veliki naslovi poput "radnici preuzimaju vlast !" neće tako skoro krasiti dominantne svjetske medije. Ne zato što se to ne događa, itekako se događa - od Filipina, Indije, Nepala, Meksika i sada Grčke - već zbog činjenice da je radničko samoupravljanje najveća moguća "hereza" po pitanju aktualnog ekonomskog modela čiji je primarni cilj isključivo profit. Radničko samoupravljanje dijametralno je suprotno profitnoj ekonomiji, samoupravni model je ujedno i model održivosti, solidarnosti, ali važan čimbenik u samoj jezgri modela je i "radnički ponos".

Naravno, velike rasprave o radničkom samoupravljanju tek slijede u vremenima koja su pred nama. Već danas se nastoji dokazati kako je ljudsko biće "evolucijski" sklono materijalizmu i pohlepi - no dovoljno je samo pogledati iz kojih pravaca se plasiraju takve opskurne izjave.

Američki profesor Richard Wolff dao je zanimljivu opservaciju govoreći o samoupravi i problemu ekologije. Wolff je zaključio - kada bi, hipotetički, radnici kontrolirali tvornicu - zasigurno bi pazili da u svome radu ne zagađuju svoj okoliš, jer su u njemu doslovno prisiljeni živjeti (opširnije: predavanje - "Capitalism Hits the Fan").

Sve u svemu, priče o radničkom samoupravljanju zasigurno će se sve više pojavljivati - pogotovo na prostorima koji su teško pogođeni ekonomskom krizom. To nam ujedno ukazuje i na direktnu korelaciju između ekonomske krize i sve većeg anti-kapitalističkog pokreta koji se danas već osjeća diljem svijeta.

Ideologijama se bave ideolozi, radnici su po tom pitanju kudikamo "iskreniji" segment populacije - kada shvate da im aktualni model puno više odnosi no što im daje, i kada se konkretna alternativa pokaže kao bolji izbor, počet će masovno napuštati trenutačno dominantni ekonomski model koji će u tom "odljevu sljedbenika" doživjeti svoj kolaps.

Nešto slično se upravo događa u grčkom gradu Kilkisu.
Slijedi prijevod proglasa grčkih zdravstvenih radnika u gradu Kilkis:

Transkript - proglas radnika bolnice Kilkis, okupacija bolnice i uvođenje radničkog samoupravljanja:

"Radnici Γ.Ν.-a (opšte bolnice) u gradu Kilkis: doktori, medicinske sestre i ostatak osoblja na temelju zajedničke sjednice zaključuju:

1. Prepoznajemo trenutačne i trajne probleme Ε.Σ.Υ-a (državni zavod za zdravstvo) i kako isti ne mogu više biti riješeni putem specifičnih i izoliranih zahtjeva ili zahtjeva koji bi trebali biti u našem interesu - s obzirom da su dati problemi proizvod nepopularnih vladinih mjera koje su konačnici dio globalnog neoliberalizma.

2. Također prepoznajemo, da ako nastavimo raditi u ovom modelu, samim time sudjelujemo i podupiremo bezobzirni autoritet. Taj autoritet koji, da bi se suočio s vlastitim neprijateljem, tj. narodom - želi da svi budemo slabi i fragmentirani kako ne bi došlo do stvaranja međunarodnog radništva i popularne fronte na nacionalnoj, ali i globalnoj razini čiji bi interes bio zajednička borba protiv socijalnog osiromašenja koje nastaje pod utjecajem spomenutog autoriteta.

3. Iz tih razloga, naš interes je izaći iz okvira političkih i ekonomskih zahtjeva koji se stavljaju nad grčki narod koji je trenutačno pod brutalnim napadom kapitalističke ideologije, jedini način za obranu protiv ovih zahtjeva je potpuna suradnja niže i srednje klase našeg društva.

4. Izlazak iz sadašnjeg okvira može se desiti jedino propitkivanjem, uz akciju, ne samo političkog legitimiteta, već i cjelokupnog autoriteta, nepopularne moći i hijerarhije koja se ubrzano kreće prema totalitarizmu.

5. Radnici generalne bolnice u Kilkis-u odgovaraju na taj totalitarizam demokracijom. Okupirali smo javnu bolnicu i stavili je pod direktnu i apsolutnu kontrolu. Od sada će javna bolnica u Kilkis-u biti pod samoupravom radnika i jedini legitimni način donošenja odluka donosit će Generalna Skupština radnika bolnice.

6. Trenutačna državna vlada nije ovime slobodna od odgovornosti prema bolnici, i dalje mora snabdjevati bolnicu i osoblje sa svim potrebnim elementima - ali, ako odluče ignorirati svoje obveze, biti ćemo prisiljeni obavijestiti široku javnost i tražiti od stanovnika da nas podrže na sve moguće načine, uključujući:
a) opstanak naše bolnice
b) podrška za javno i slobodno zdravstvo
c) rušenje, putem narodnog otpora, aktualne vlasti i svake druge neoliberalne politike, gdje god se ona pojavi
d) temeljita demokratizacija ili drugim riječima - stvaranje društva u kojem će pojedinac živjeti u društvu koje je ujedno odgovorno za njegovu budućnost, a ne neka treća strana

7. Udruženi radnici stupit će u štrajk od 6. veljače, dok se ne isplate sve plaće i davanja koja su nam obećana prije dolaska "Troike" (EU-ECB-MMF).
U isto vrijeme, znamo svoju misiju i svim građanima koji trebaju našu pomoć, mi ćemo je pružiti besplatno.

8. Odlučeno je kako će Generalna Skupština biti ponovno održana u ponedjeljak, 13. veljače u zgradi bolnice u 11 sati ujutro. Na idućem okupljanju dogovorit ćemo kako najefikasnije upravljati okupiranom bolnicom, administracijom i na koji način ćemo najuspješnije implementirati model radničkog samoupravljanja koje će početi točno na taj dan.
Od tog dana Radnička Skupština će se sastajati svakodnevno i na njoj ćemo donositi sve odluke vezane uz same radnike i način rada bolnice.

Tražimo solidarnost svih ljudi i radnika iz svih sektora, tražimo suradnju svih radničkih udruženja i progresivnih organizacija, kao i potporu medijskih organizacija koje žele prenositi istinu. Odlučni smo nastaviti svoju borbu sve dok izdajnici koji su prodali našu zemlju zauvijek ne odu. Ovo je - ili mi ili oni !

Gornje odluke će se predstaviti javnosti kroz novinsku konferenciju na koju će biti pozvani svi mediji (lokalni i nacionalni) u srijedu 15/2/2012 u 12:30.

Naše redovne skupštine započinju 13. veljače. Informirati ćemo građane o svakom važnom događaju vezano uz našu bolnicu putem novinskih i drugih konferencija. Nadalje, korsitit ćemo se svim dostupnim sredstvima kako što širu javnost obavijestili o našoj mobilizaciji.

Pozivamo:
a) naše sugrađane da pokažu svoju solidarnost
b) svakog loše tertiranog stanovnika ove zemlje da svojom akcijom nastupi protiv njegovog/njezinog izrabljivača
c) naše kolege radnike u drugim bolnicama da donesu slične odluke kao i mi
d) radnike u svim drugim javnim i privatnim sektorima i sve članove radničkih i progresivnih organizacija, da učine isto - kako bi pomogli da naša mobilizacija dobije okvire međunarodnog otpora i ustanka, sve do naše konačne pobjede protiv ekonomskih i političkih elita koje izrabljuju našu zemlju i cijeli svijet."

Autor: Generalna Skupština radnika bolnice u Kilkisu
Datum objave teksta: 6.2.2012.
Izvorni tekst na grčkom jeziku: http://athens.indymedia.org/front.php3?lang=el&article_id=1374098
Izvorni tekst na engleskom jeziku: http://www.marxist.com/kilkis-hospital-workers-control.htm