Skip to content
...

Dalje nećeš moći! Žitelji kineskog grada Kidonga pobunom sprečili devastaciju životne sredine

Pamflet Kontrapunkt
29.07.2012 (13 years ago)

Opšte je poznata činjenica da je devastacija životne sredine jedna od visokih cena kojima je Kina platila svoj zapanjujući privredni rast. Rastuća kineska srednja klasa je  verovala 1990ih u budalasti mit potrošačke civilizacije - da veća kupovna moć znači isto što i živeti bolje. Danas, kada se sve češće postavlja pitanje kvaliteta hrane koju jedu, vazduha koji udišu i vode koju piju, umesto entuzijastičnog prepuštanja čarima potrošačke civilizacije ljudi su zabrinuti za svoje i zdravlje svoje dece.

Ako ste se pitali da li postoji neka prelomna tačka, socioekološki prag tolerancije preko koga se ne može preći a da se zbog ozbiljno narušenog kvaliteta života i ugrožavanja same egzistencije ne digne kuka i motika, izuzimajući slučaj gladi jer to se podrazumeva, odgovor vam stiže iz grada koji se nalazi na istoku Kine, nekih sat vremena severno od Šangaja.

Juče, u subotu 28. jula 2012, nakon što je oko 1.000 pobunjenih građana Kidonga okupiralo zgradu gradskih vlasti, nekoliko demonstranata je ušlo unutra gde su porazbijali kompjutere, prevrtali stolove i bacali dokumentaciju kroz prozore, na opšte oduševljenje ostalih demonstranata. Demolirano je i prevrnuto najmanje pet automobila i jedan minibus. Takođe, najmanje dvojica policajaca su uvučeni u masu i pretučeni.

Suočen sa žestokom pobunom, Žang Guohua, gradonačelnik Nantonga - grada u kome se nalazi japanska kompanija za proizvodnju papira čije otpadne vode su trebalo da završe u okeanu nadomak Kidonga - oglasio se zvaničnim saopštenjem i otkazao izgradnju cevovoda za transport industrijskog otpada.

Demonstracije u Kidongu samo su poslednji u nizu manje ili više žestokih protesta koji su izazvani osnovanim strahom od uništavanja životne sredine zarad razvoja industrije i rasta proizvodnje. Slične demonstracije ovog meseca su održane u Šifangu, provincija Sičuan, a prošle godine u gradovima Dalian na severoistoku zemlje i Haimen koji se nalazi u jugoistočnoj provinciji Guandong.

"Vlada kaže da otpad neće zagaditi more, ali ako je to tačno, zašto ga onda ne ispuste u reku Jangce? Pa zato što ako ga ispuste u reku, uticaće na ljude u Šangaju i ljudi iz Šangaja će se usprotiviti", rekla je Rojtersovom izveštaču Lu Šuai, 25-godišnjakinja koja je učestvovala u protestima.

Ovim sukobima se dodatno zaoštravaju rastuće socijalne tenzije pred prestojeću smenu rukovodstva Komunističke partije, koje se zaklelo da će očistiti nebo nad Kinom i plovne kanale. Lideri Komunističke partije se trude se da ostave utisak da su zainteresovani za rešavanje problema zagađenja i da su spremni da čuju pritužbe građana. Ali problem ekološkog zagađenja je uvek pre svega (ali ne isključivo) lokalne prirode i zato je postupanje lokalnih predstavnika vlasti važnije od PR kampanja otuđenog partijskog vrha.

To potvrđuje i slučaj gradonačelnika Nantonga. On je, poput svakog drugog gradonačelnika savremenog sveta - uključujući Dragana Đilasa - samo nastojao da obezbedi sveže investicije i nove izvore prihoda za svoj grad; što, samo na prvi pogled, ne izgleda problematično. Ipak, kada znamo da se u takvim računicama zdravlje ljudi, životinja i životne sredine tretira kao puka "eksternalija", tj. kada se cena uništavanja biološke osnove života uopšte ne tretira kao bilo kakav trošak (finansijski, ekološki, socijalni, biološki itd.), a breme posledica devastacije prebacuje na najranjivije ljude i više nego osetljivi svet prirode, onda slika poprima drugačije obrise.

U Kidongu su jasno videli o čemu se radi. Odgovor koji je nako toga usledio bio je sasvim logičan.