Ne baš neodoljiv uspon nacizma u Grčkoj (ali gde smo dođavola mi, anarhisti?)
Pamflet Occupied LondonBudući istoričar će lako moći da povuče crtu koja označava kraj Grčkog Metapolitesija (Μεταπολίτευση, promena državnog uređenja, režima; režim iz perioda nakon vojne diktature) negde između 5. maja 2010. i jučerašnjeg dana - dana prvih izbora u ovoj novoj eri.
Ništa nas više ne podseća na ono na ono kako smo bili navikli da živimo pre nekoliko godina. Kao anarhiste/kinje, antiautoritariste/kinje, ljude koji se protive bilo kom vidu represije, izborni proces nas ne zanima. Pa ipak, od suštog je značaja pratiti društvene promene - a ono što se dešava u Grčkoj u ovom trenutku je od ogromnog značaja.
Po prvi put od nacističke okupacije, otvoreno nacistička partija zvanično je ušla u ešalone političke moći. Dok levica proslavlja "pobedu" koju neće moći da kapitalizuje na bilo koji opipljiv način, izgleda da je malo onih koji uspevaju da razumeju ovaj privremeni, smunjivi preokret ravnoteže moći politčkog mejnstrima.
Društvo na grčkoj teritoriji se rapidno polarizuje. S jedne strane, brzo se formira pol ekstremne desnice, mizantropske fasade postojećeg sistema kapitalističke eksploatacije. Ključni zadatak koji je pred nama je da se naš pol formira još brže; da shvatimo da vreme koje je (ne tako daleko) pred nama podrazumeva borbu za zaokret čitavog društva u emancipatorskom pravcu. Borbu da se sačuvaju naši gradovi, naše ulice, naši prostori od mizantrospskog nacističkog ološa. Ali takođe, i to je najvažnije, borbu i trku da se zauzme prostor koji je ostao iza ruiniranog sistema poretka u povlačenju; bolje bi nam bilo da krenemo.