Pregovori koji su unaprijed propali

Dvije godine nakon katastrofalnih klimatskih pregovora u Kopenhagenu, UN-ov "putujući cirkus" je stigao u još jedan grad.  Između deset i petnaest tisuća predstavnika vlada, medija, međunarodnih institucija, zagađivača i nevladinih organizacija sudjelovat će na sedamnaestim po redu UN-ovim klimatskim pregovorima u Durbanu.

Skitnice i ostali "nepozvani" su uspješno uklonjeni s ulica kako bi domaćin ostavio što bolji dojam.

Čak bi završno ulickavanje grada i išlo po planu da svježe pometene ceste i posađeno cvijeće sinoć nije, simbolično, uništila mala orkanska oluja.

Turbulentna atmosfera se može očekivati i na konferenciji, gdje će se u iduća dva tjedna još jednom pokušati naći odgovor na pitanje tko će, koliko, kako, i do kada smanjiti emisije ugljičnog dioksida  do sigurne granice i osigurati opstanak čovječanstva.

Planet se i dalje ubrzano zagrijava, emisije stakleničkih plinova rastu, a pravoga odgovora još uvijek nema. Čak i do sada konzervativna, i u svojim porukama oprezna, Međunarodna agencija za energiju u svojem posljednjem izvještaju navodi da se svijet našao "na rubu" nakon kojega će biti nemoguće izbjeći katastrofalne klimatske promjene. U izvještaju stoji kako će, po sadašnjim planovima redukcije, povećanje biti od 3,5 stupnja Celzijevih veće, što se opisuje kao "katastrofalno".

Osim što će reflektori biti upereni u najveće negativce pregovora, velike industrijske zemlje poput Japana, Kanade, Australije, Rusije i SAD-a, oni će također snažno osvjetljavati i Afriku kao pregovarački blok. Pregovori su se nakon pet godina vratili na Crni kontinent, koji je zadnjih godina bio tvrd orah i najveći zagovaratelj rješenja koje je pravedno i u skladu onoga sto nam znanstvena zajednica već godinama govori.

Da apsurd bude veći, afričke su zemlje na domaćem terenu trenutno u ulozi da same sebi presude, jer one već jesu i vrlo će brzo biti najviše pogođene negativnim posljedicama promjene klime.

Sigurno je da će ishod konferencije u Durbanu imati velike posljedice ne samo za Afriku nego i cijelo čovječanstvo.

Kao što je više puta najavljivano, od konferencije u Durbanu se ne očekuje nikakav pozitivan rezultat. O konkretnim brojkama i pravim rješenjima za smanjenje emisija malo tko priča, a glavna briga  razvijenih zemalja je kako otvoriti novo tržište, uključiti što više prirodnih resursa u pregovore, te što prije početi trgovati i velike posrnule ekonomije izvući iz krize.

Ako delegati zemalja prisutni na Konferenciji ne osjete dovoljno snažan  pritisak socijalnih pokreta i građana unutar Konferecije i na ulicama Durbana, stvari mogu postati puno gore nego što su sada.

Često pitanje ovih dana je čemu energični i snažni napor aktivista, kad je jasno kako ne samo što ishod pregovora neće biti pozitivan, već i da pregovori mogu iznjedriti međunarodni sporazum koji ide u prilog jedino onima koji su problem i stvorili, i koji stvaraju privid kako se radi na stvaranju efikasnog rješenja.

U slučaju lošeg i razvodnjenog dogovora moramo biti svjesni da se osuđujemo na deset godina slabih mjera u borbi protiv rasta temperature koje nas sigurno vode u vrlo neugodan svijet s temperaturom povišenom za 5 stupnjeva Celzijevih.

Koliko god čudno zvučalo, u Durbanu se danas više vrijedi boriti za nikakav, nego slab i razvodnjeni sporazum.

_{Luka Tomac je fotograf i aktivist Zelene akcije, a klimatske pregovore prati kao delegat Friends of the Earth International. Pregovori u Durbanu su peti koje prati, a tematski se najviše bavi adaptacijom na klimatske promjene.}

_{Klimatski pregovori, COP 17, održavaju se u Durbanu u Južnoj Africi od 28. studenog do 10. prosinca. (op. ur.)}