Zašto ne ACTA?

• ACTA je plurilateralni trgovinski ugovor koji je pokrenut nakon što je pokušaj donošenja multilateralnog sporazuma u sklopu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (agencija UN-a) propao jer su se razvijene zemlje usprotivile promjenama koje su zemlje u razvoju i manje razvijene zemlje pokušale unijeti u taj multilateralni sporazum, a koji bi štitio prava stanovništava zemalja u razvoju u pogledu pristupa životno važnim lijekovima, tradicijskim znanjima, znanstvenim spoznajama, kulturnim dobrima...;
• ACTA je, dakle, sporazum kojim napredne svjetske ekonomije žele nametnuti manje razvijenim ekonomijama zaštite nad različitim oblicima intelektualnog vlasništva koje su štetne po ujednačen ekonomski razvoj. Stoga su ga sve velike zemlje u razvoju ili manje razvijene zemlje odbile potpisati: Indija, Brazil, Kina, Meksiko...;
• takvo jednostrano djelovanje u internacionalnim sporazumima na štetu drugih nacija je, između ostalog, protivno duhu i slovu Ugovora o Europskoj uniji, dakle osnivačkog dokumenta te nadnacionalne zajednice kojoj se Hrvatska uskoro pridružuje;
• ACTA je sporazum kojim te napredne ekonomije također žele stvoriti uvjete zaštite intelektulanog vlasništva unutar vlastitih zemalja sredstvima koje im postojeće zakonske zaštite privatnosti, pravnog postupka, nesrazmjernih sankcija, ograničene odgovornosti ne dopuštaju;
• ACTA trpa više oblika intelektualnog vlasništva - patenata, robnih marki, autorskog prava - pod jednu kapu i ima različite (štetne i manje štetne) reperkusije na brojna polja razmjene koja se ne tiču isključivo interneta (pokušaj sintetiziranja nekog lijeka bez nadzora može imati štetne životne posljedice, kopiranje muzike i filomova samo ako je riječ o [ubacite ime omraženog pjevača ili glumca]). Regulaciju tih različitih oblika intelektualnog vlasništva treba provoditi razdvojeno jer su pravna, institucionalna, ekonomska, socijalna i tehnološka pitanja različita;
• ACTA predviđa tijelo upravljanja, savjet ACTA-e, koji bi imao ovlasti mijenjanja sporazuma bez prethodnog odlučivanja zemalja potpisnica, čime sporazum de jure zaobilazi demokratske procedure u odlučivanju po pitanjima koje se tiču i nekih temeljnih prava građana.

Fokusiramo li se samo na internet i autorsko pravo opasnosti od ACTA-e su sljedeći:

• ACTA prebacuje teret provođenja zaštite na internetske posrednike u vidu masovnog nadzora internetskog prometa i aktivnosti korisnika, otkrivanja podataka 'navodnih prekršitelja' bez sudskog procesa i njihovog isključivanja iz pristupa internetu;
• ACTA postavlja vrlo labavu i široku definiciju krivičnog djela, koje nije samo namjerna radnja poduzeta u komercijalnim razmjerima, već uključuje i radnje u kojima je riječ o neizravnoj ekonomskoj koristi i pomaganju/olakšavanju u takvim radnjama, što u krajnjoj mjeri može značiti kriminalizaciju razmjene među individualnim korisnicima i kriminalizaciju indeksiranja ili linkanja na stranice na kojima se nalaze ilegalno ponuđeni sadržaji, dakle trackera (sjetite se Pirate Baya) i pretraživača;
• ACTA u procjeni šteta ne polazi od tržinog gubitka, već od ideje da je svaki podijeljeni primjerak jedan prodani primjerak manje, što ne odgovara realnim ekonomskim okvirima tržišta i raspoloživog dohotka;
• ACTA povećava troškove probijanja kroz različite nacionalne regulacije ograničenja od isključivih prava nositelja (tzv. faire use), čime daje više moći snažnijim poduzećima i starim industrijama nad novim, koći inovaciju;
• ACTA zbog kriminalizacije, posredne odgovornosti i zapriječenih sankcija može imati za posljedicu preventivnu cenzuru internetskih posrednika nad sadržajima njihovih korisnika, autocenzuru korisnika i cenzuru od strane privatnog sektora općenito (sjetite se Scientološke crkve pokušala spriječiti medije da izvještavaju o postupanju prema vjernicima u crkvi i o neumjernim nastupima u javnosti jednog visokopozicioniranog člana crkve);
• Ukratko, ACTA daje prednost pravnim osoba - muzičkoj i filmskoj industriji - nad temeljnim pravima gađana na privatnost, slobodu govora, sudskog postupka i srazmjernosti sankcije.

Na kraju priče valja ponoviti nešto što je i slepcu razvidno: da su digitalne mreže donijele gotovo neograničen pristup digitaliziranim kulturnim dobrima, zamijenile su oskudnost uvjetovanu ograničenjima materijalnih nosača obiljem omogućenim minimalnom cijenom digitalnog umnažanja i distribuiranja. Svi 'ratovi' oko autorskog prava od Napstera, zapravo od kazete ('Home Taping is Killing Music') naovamo vrte se oko toga kako izobilje pretvoriti natrag u oskudnost. Evidentno to - naime da netko prvo nešto ima a onda nema - nije izvedivo bez određenog nasilja: pravnog, institucionalnog, ekonomskog ili tehnološkog. Kako reguliranje kršenja autorskog prava unutar užeg okvira zakona o autorskom pravu nije učinkovito, kako piratstvo nalazi nove i nove kanale, platforme i tehnologije, kako glasači nisu spremni pristati na oskudnost kad imaju izobilje, tako svaki sljedeći pokušaj regulacije može samo sve više eksperimentirati izvandemokratskim mijenjanjem pravnog sustava i građanskih prava ne bi li pravnim subjektima priskrbio više izvršne moći i institucije društva pretvorio u njihov represivni aparat. Nije teško zamisliti kako riješiti to nasilje, cijena njegovog dokidanja nije toliko visoka kolika bi mogla biti cijena njegovog nastavka - osima ako nisi onaj lik koji - ili kojemu donator u izbornoj kampanji - sjedi u nekom uredu u Hollywoodu.

Više o opasnostima koje donosi ACTA saznajte na:

http://www.edri.org/ACTA_Week
http://www.laquadrature.net/en/ACTA